
Iako je svijet odavno postao globalno selo, kulturološke razlike i dalje itekako postoje i srećom, još uvijek se zna gdje ko pripada. Ja doduše ne znam gdje pripadam. Živjela sam u Titovoj Jugoslaviji, rodila se u jednoj od država ex Yu, preselila u drugu, pola svog života provela u trećoj. Nije mi bilo dosta pustolovina pa sam se onda odlučila na inostranstvo. I evo me u Grčkoj.
Grke smo oduvijek smatrali prijateljskim narodom. Pojam prijateljski je širok i ne znam šta smo ustvari mislili pod prijateljski? Prijateljski nastrojen, prijatelj u nevolji, prijatelj koji nam služi da se kod njega ulogorimo kad idemo na ljetovane; mi sa porodicom razbaškareni u dnevnoj, spavaćoj i dječjoj sobi, a domaćini u špajzu?
Jedno leto i jedan Panos
Prije nego što sam došla ovdje nisam znala ko su mi prve komšije. Sramota, znam, ne popiti bar kafu upoznavanja, ako već ne kafu trača, kafu kuknjave ili kafu dokolice. Nisam ih poznavala niti imala vremena za upoznavanje. U Grčkoj sam nadoknadila sve propušteno. Mislim da su moje komšinice imale precizne podatke o meni i prije nego što je neki tip Boinga sletio na solunski aerodrom. Ne mogu biti potpuno sigurna, ali tvrdim da bi došle i do podatka koji je to bio Boing, samo da su mogle doći do kontrole leta. Možda su i došle. Imala sam tu sreću ili nesreću da sam, neko vrijeme po dolasku, živjela sa muževom majkom tako da su sve radoznale žene iz mog okruženja imale svog trojanskog konja, zahvaljujući kojem su mogle da mi priđu nesmetano. Nisam ih bila željna ali to na kraju krajeva nije ni bilo bitno. Ono što je bilo bitno je da se izvede studija o nekoj tamo iz tamo neke bivše Jugoslavije, koja je došla iz nekih misterioznih razloga. Moj misteriozni razlog je bila ljubav. Ali ne možeš to objasniti Grku, koji sa sobom vuče svu svoju porodicu i nema te ljubavi koja bi natjerala Grka da zamijeni Grčku nekom drugom zemljom. Čast izuzecima naravno.
Ono što najviše volim vezano za Grčku
Ne znajući da CIA ima svoje ogranke i ovdje, ponašala sam se kao i do dolaska, živjela svoj život vodeći se starom narodnom – u se i u svoje kljuse. Nisam druželjubiva, šta ću. Do ovo malo prijatelja sam došla teškom mukom. Moji prijatelji su moja porodica, a porodica je sve.
Kandidati sa kojima sam se ovdje susrela su druga priča. To je fakat za priču. Sve antene su bile usmjerene na naš skromni dom. Radio Mileve su se svojski potrudile da svaka da svoj doprinos istraživanju ko sam i što sam. Ja sam naivno vjerovala da je ljubazno javljanje i zaustavljanje na ulici odraz kulture, lijep način da mi požele dobrodošlicu. Trebalo je vremena da zaključim da sam u Matrixu u kojem bi se i Kianu Rivs pogubio. Budila sam se zatičući svekrvu i neku ili neke od agenata, kako piju kafu čekajući kad ću se probuditi. Druga smjena je čekala dojavu kad počinjem sa spremanjem ručka, to nisu propuštale. Moje popodnevne aktivnosti, taman to bila i kafa na balkonu, bile su propraćene od strane porodica Kremenko i Kamenko preko puta. Valjda su svi gledali Kremenka i Kamenka.
Zašto sam počela da učim grčki?
Ako se ko pita zašto sam ih tako nazvala, neka ponovo pogleda crtani. Poprilično ležerno sam ušla u podvig učenja grčkog jezika, tako da je potrajalo savladavanje gradiva. Nisam puno pričala ali su se neke dobronamjerne gospođe iz okruženja svojski potrudile da mi pomognu. Kako sam im samo bila zahvalna. A kako su tek one bile zahvalne što su došle do svog cilja; da konačno nađu način da i iz prve ruke dođu do informacija. Bile su ponosne na sebe, a ja ponosna na mene što pričam grčki. To koliko sam se snašla kao kuvarica, grčka snajka ili jednostavno stranac u stranoj zemlji, sad uopšte nije bitno. Ono što je bilo bitno je izanalizirati svaki moj korak i izvagati svaku moju riječ.
Priznajem, možda se sva moja priča graniči sa paranojom, ali vjerujte mi na riječ, treba živjeti ovdje pa shvatiti šta je teorija zavjere. I ne, većina Grka to ne radi sa lošom namjerom. Jednostavno, njihovi pojmovi porodice i prijatelja se protežu više nego što mi trebalo. Vremenom su izvukli podatke koje su izvukli, većina njih je posustala i ostavila me, hvala im na tome, na miru. Pojedinima je, međutim, jedna od ključnih svrha u životu postala da isprate moj život.
Jedna gospođa, pokoj joj duši, izdahnula je, do zadnjeg časa vireći sakrivena iza zavjese svaki put kad bih ja bila na balkonu. Ograđujem se od njene smrti. Svi imamo svog anđela čuvara i znam da me i odozgo prati…za čuvanje nisam sigurna.
Ah, ti Grci
Neko će se možda zapitati kako sam se u svemu tome ja postavila. Nikako. Kao neko sa malo pameti, a puno entuzijazma, dobronamjerno, otvoreno i iskreno. To sam što sam, nekima simpatična, nekima odbojna, nekima potpuno neinteresantna. Ako sam išta ponijela iz roditeljskog doma, onda je to bilo pravilo da poštujem druge, u najširem mogućem značenju te riječi. Moji su me naučili da pomognem kome i koliko mogu pomoći i da se ne miješam ako ne mogu ništa uraditi. Shvatila sam, prolazeći kroz raznorazne situacije, da svi mi trebamo i tražimo podršku i da je, možda i najljepši vid podrške, onaj kad je dobijemo od ljudi od kojih to najmanje očekujemo.
Različiti smo, potičemo iz različitih kultura, nosimo različito naslijeđe i običaje ali nas upravo to čini jedinstvenima. Jedni od drugih možemo učiti i usvajati nova znanja. Iako sam, silom prilika ili igrom slučaja, moj dosadašnji život provela u četiri države, srećna sam jer su ljudi sa kojima sam živjela, običaji koje sam usvojila, razmišljanja koja sam formirala, stvorili od mene ovo što jesam. A ja sam zadovoljna sobom i ne bih se mijenjala ni za šta i ni za kog na svijetu.
Letovanje ne može da prođe bez Grčke
Ovu priču poslala nam je Grčka snajka . Mi i dalje čekamo da čujemo vaše doživljaje iz najjužnije balkanske zemlje.
1 Komentar
Lijepo i duhovito!! sličan mentalitet! Snajke sa strane doživljavaju iste stvari i u Crnoj gori.
p.s. kritika za admin-a.tekst ispresjecan linkovima je baš bzv.imate i drugih načina da postignete isti efekat.