HVALA NA PITANJU, DOBRO SAM

by Tijana
0 Komentar

U Beogradu imam jednu jako dobru prijateljicu koja me redovno pita “Pa šta ima?”. Tokom poslednjih petnaestak godina, toliko se otprilike znamo, to mi se toliko smučilo da sam joj na kraju rekao: “Nemoj više to da me pitaš kada nemam šta da ti odgovorim. Sve je isto kao i prošli put kada smo se čuli/videli.”

Na moju neopisivu “sreću”, ovde u Atini je to prvo što ćete čuti kada se sretnete sa nekim…

Letovanje ne može da prođe bez Grčke

Iako ne u bukvalnom značenju, fraza “Ti kanis?” znači upravo to “Gde si? / šta ima? / šta radiš?”. Međutim od kada sam ovde, to pitanje mi ne smeta više, barem ne kao dok sam živeo u mom rodnom Beogradu. Naime, kada se čovek preseli i promeni svoj život u potpunost ili bar počne da ga menja, pitanje “Pa, šta ima?” postaje razgovor od minimum trideset minuta.

Od banalnih stvari kao što su snalaženje u super marketu do traženja ulice uz pomoć GPS-a (koji vam u Atini baš i neće pomoći ako ne znate u kojoj se opštini ulica nalazi) sve postaje izazov, sve postaje doživljaj u neku ruku.

Medjutim… Pitanja se menjaju… Kako si? Kada ćeš za Beograd?

Kroz krizu do iskustva

Odjednom, svi se brinu da li ćeš znati sam da vežeš pertlu na ulici, kada ćeš nazad jer sigurno “tu” nije kao “ovde”.

Oprosti im Zevse, ne znaju šta govore.

Na svom ličnom primeru sam naučio da Aleksa Šantić i nije baš proveo puno vremena na Atici i u južnoj Grčkoj. “Sunce tuđeg neba, neće vas grijat ko što ovo grije” – ovde ovi stihovi baš i ne piju vodu, jer sunca ima trista plus koji dan godišnje, sneg sam za tri i po godine prvi put video prošle nedelje. Tačnije, ne bih ga ni video da nisam izašao u pola noći na ulicu da se grudvam sa prijateljima, jer se do jutra već malte ne sav otopio.

Sve ono što ostavim iza sebe kada napustim Grčku

Život u Atini je gotovo indentičan onom u Beogradu, sa  nekoliko bitnih razlika. Broj jedan klima, broj dva blizina mora. To su stvari koje ne mogu da se porede i jednostavno nemoguće ih je zanemariti.

Upravo zbog toga, ja sam počeo da odgovaram ljudima sa “Hvala na pitanju, dobro sam. Ne znam tačno, neću skoro. Zašto vi ne dođete malo do mene, da se malo odmorite, da vidite grad…?”

I znate šta… Ko god je došao rekao mi je da nisam lud što sam još uvek ovde.

Šta je to što nas vuče svake godine u Grčku?

Ovo je druga Nemanjina priča koju objavljujemo. Pitali ste ga kakav je život ovde u Atini, a on se potrudio da vam odgovori. Ako i vi imate neko slično ili totalno različito iskustvo vezano za Grčku, mi željno iščekujemo da ga pročitamo i objavimo.

 

Fotografija: Facebook privatni arhiv

 

You may also like

Ostavi komentar

2 + four =

* Korišćenjem ovog obrasca saglasni ste sa čuvanjem i rukovanjem vašim podacima na ovoj veb stranici

Ova veb lokacija koristi kolačiće da poboljša vaše iskustvo. Pretpostavljamo da se slažete sa ovim, ali možete da odustanete ako želite Prihvati

Politika privatnosti i kolačići