
Dok većina nas, kada bira sledeću letnju destinaciju prouči svaki ugao letovališta i smeštaja pre nego što se uputi baš tamo, Marko Veličković jedino što zahteva je da se slobodno može kretati u svojim kolicima kroz apartman i letovalište. Sve ostalo mu nisu nepromostive prepreke, već to smatra pravom avanturom.
Marko je dečko koji se ceo život bori sa spinalno mišićnom atrofijom, ali kako sam kaže to ga nije sprečilo da ispuni svoje snove. Naime, diplomirani je inženjer informacionih tehnologija, dobar je šahista, “ludak” video igrica i strastveni putnik i gurman. Njegov blog Samo kolica i put je pun zanimljivih tekstova o putovanjima i raznim ukusima. Pošto je on novi bloger, mi kao “starije” koleginece smo rešile da vam ga predstavimo, ali i da saznamo od njega šta su sve prednosti i mane kada u zemlji masline letuje turista sa kolicima.
„Prvi susret sa Grčkom ili bilo kojom destinacijom kod mene prvo izazove zabrinutost, jer ne znam šta me tamo čeka i da li je sve onako kako smo se dogovorili”, iskreno kaže Marko. Međutim, kada se uveri da je smeštaj baš onakav kako je bilo po dogovoru, onda se opušta po Grčki. O tom opuštanju Grka je dodao i sledeće: „To je ujedno i njihova glavna karakteristika koju bi mogli i da izvoze.”
Svaki put pre svega dobro isplanira, jer drugačije ne može, ako želi da mu letovanje koliko toliko prođe bez nekih većih iznenađenja. „Pretvorite se u detektiva. Pregledaju se slike svih sajtova sa lupom, ako se negde vidi krajičak nekih kolica, neke rampe, znači da može.“ Logično bi bilo da za savet pita turističku agenciju, ali kaže da nije tako. „Ne vredi pitati agencije jer turistički radnici nisu navikli da reistruju arhitektonske barijere, jer niko ljude u kolicima ne precipira kao potencijalne potrošače, a opet ‘mi’ ne putujemo baš zato što nema dovoljno informacija koje su nam neophodne.“
Marko nam dalje priča da nije lako naći odgovarajući smeštaj u nama dragoj Grčkoj. „Uvek moraju da se prave kompromisi.“ Kada kaže kompromisli misli: „OK ne moram da se tuširam u kupatilu, poliće me kofom vode u dvorištu i idemo dalje. Međutim, ako uopšte ne mogu da uđem u premalen toalet onda je to već prepreka koje se ne može savladati.“ Po Marku je baš to najboljnija tačka Grčke, ali i drugih država. „Kupatila su po pravilu toliko mala da se jedva hodajući kreću, a kamo li ja i meni slični. Nije problem što ne mogu da vidim neki spomenik, preživeću tako nešto, ali ako ne mogu da idem tamo gde i car ide peške onda je to nepromostiv problem.“
Još jedna stavka koja mnoge ljude u kolicima zadrži u svojim domovima je i ta da su neki apartmani koji su wheelfredly (za turiste u kolicima) preskupi. „Pri tome ne govorim o posebno opremljenom apartmanu, već samo o smeštaju koji je malo veći i većim kupatilom. Turizam u kolicima je skup.“
Na Markovom blogu se može primetiti da više od svega voli aktivan odmor. Njega ne interesuju ni komarci ni meduze. „Ako sam se toliko namučio da dođem do Grčke ili negde drugde naravno da ću da se skoncentrišem samo na lepe stvari.“ Kroz šalu je dodao još: „Nije lako biti mudar, pekla je i mene meduza više puta.“ Smatra da kada neko krene na put da je već samim tim je pristao da izađe iz svoje komfor zone. Naravno tu je i pitanje da li neko sebe smatra turistom ili putnikom. „ Deo putovanja su i ružnjikave stvari, ali zato mogu da se dese i neke avanture koje kao turista u uređenom okruženju nikada nećete doživeti.“
Što se tiče plaže tu dolazi druga muka. „Nikako ne mogu da shvatim zašto na plažama postoje staze do ležaljke, a nikada do samog mora… Meni su nekada ta dva, tri metra do vode nepromostiva prepreka.“ Međutim, neke stvari u najjužnijoj balkanskoj zemlji su ipak za pohvalu. „Na onim najvećim plažama gde postoje kule za spasioce, postoje i kolica za vodu. Spasioci ne znaju šta će sa njima, ali ipak vrlo rado hoće da pomognu. Još nešto treba da napomenem. Naime u Grčkoj postoji posebno osmišljen sistem koji je napravila grupa entuzijasta sa ciljem da se iskoristi solarni pogon za stolice kojima se ulazi u more. Ideja je sama po sebi genijalna i tu stolicu sam lično isprobao na plaži Milies u Stavrosu“, srećno kaže Marko. Pomenuti sistem se zove Sea track i raspored tih stolica širom Grčke se može naći na njihovom sajtu. Naš sagovornik će o takvim stvarima uvek pisati na svom blogu.
Većina nas prvo bira lokaciju, pa tek smeštaj, dok je kod vlasnika i autora bloga Samo kolica i put obrnuto mada priznaje da je šetalište za putnike poput njega i te kako važno.
„Kada bi sve ulice bile bez ivičnjaka, za koje inače ne znam za šta služe, bilo bi idealno. Staza koja povezuje Vrasnu sa Asprovaltom je dosta dobra, ali pomenuti sistem Sea track se nalazi u obližnjem Stavrosu. Tako da se recimo šetam u jednom mestu, a onda kolima idem u Stavros na kupanje.“ Iako ćete pomisliti da mu to otežava odmor, Marko se ne žali. „To je za mene super kompromis. Obično je ili ili.“
Pored putovanja Markova velika strast su i slasni zalogaji. Bez razmišljanja kaže da je hedonizam u Grčkoj za njega sve iz mora. „Poseban je osećaj kada se riba kupi direktno sa brodića. Još kada ti meštani sugerišu gde da je kupiš to je pravi pogodak… Onda ta riba zapliva u maslinovom ulju i limunu na kockastom stoljnaku koji uvek vučem sa sobom i šta ćeš više.“ Voli još grčko kiselo mleko i to ono sa debelim kajmakom u kojem od gustine kašičica stoji uspravno. A ono što najmanje jede, verovali ili ne, je giros.
Na naše pitanje da nam kaže koje su to najveće tri prednosti i mane odmora u Grčkoj za turistu poput njega, prvo se osvrnuo na ono što mu predstavlja problem. Po njemu su najveće mane nedostatak informacija, nedovoljni kapaciteti (bar u severnoj Grčkoj) i što mora kada krene put zemlje masline da kući ostavi električna kolica i ponese mehanička. Dok za prednosti ima duži spisak:
„Osim dobro poznatih stvari kao što su more, dobri ljudi… osvrnuće se na ono što je nama točkašima bitno: najlepše i najbliže more nam je u Grčkoj, moguće je naći mesta sa velikim, RAVNIM, šetalištima, topla voda i ljudi koji su spremni da pomognu uvek.“
Na kraju smo pitali Marka šta je ono što njegov blog čini posebnim.
„Trudim se da iz drugog ugla posmatram putovanje. Želim da sa mojim tekstovima ukažem na neke stvari i promenim odnos turističke indsutrije prema ‘nama’. Pokušaću kroz moj blog da dam što više informacija koje se tiču nas u kolicima i da podstaknem što više svojih ‘kolega’ da putuju. Ne mogu da se takmičim sa nekim ko sedne u autobus i za tri dana obiđe dve zemlje… Svoja putovanja dugo spremam, pa se nadam da se to vidi i kroz moje tekstove.“
Na kraju ćemo vam preporučiti da zapratite ovaj blog. Ne samo da je pun kvalitetnog sadržaja, već ukazuje na to da je život jedan i da ga treba živeti punim plućima.
1 Komentar
Baš lepo da vam je Marko privukao pažnju sa svojim iskustvom, samim tim ste obratili pažnju i na sve “nas”, hvala! I da ne ostane samo na pažnji molim širite dalje sve o potrebama OSTI. Srdačan pozdrav.