NEA PLAJA I POZNANSTVO ZA CEO ŽIVOT

neo plajaZa razliku od mnogih drugih ovu priču počinjem pisati dok sam baš u mjestu o kom pišem – Nea  Plagia (Plaja, kako je kome milo).


Otkud ja u Nea Plaji?

Početak ljeta je period kada počinjemo sa pretragama gdje na more, ali ove godine je bilo malo drugačije.
Zbog obaveza svakog člana porodice shvatili smo da je nemoguće da se uklopimo u agencijske aranžmane, znali smo datum kad smo slobodni I nadali se da će iskočiti nešto da nam odgovara. Od čekanja naravno nema ništa, pa je mama i dalje pretraživala po sajtovima agencija, a ja u sred nekih drugih obaveza preko tri (malo duže) poruke sa gospođom Sonjom dogovorila ljetovanje.

I tako mi iz p’o Bosne krenusmo prvi put autom na more u Grčku. Put kao put, drži volan, pazi kako voziš, pređi granicu, stani, kreni… ništa specijalno zanimljivo što vjerujem i svaka druga porodica ne prođe tokom puta. I tako sve do Dojrana, e sad tu se već zahvaljujemo navigaciji, ali I mještanima koji nam pomogoše da dođemo do svog prenoćišta. Sutradan ujutro nastavljamo put dalje, preko graničnog prelaza Dojran, pa pored Soluna, i još malo i navigacija nas dovede do picerije Accordo.  Na prvi pogled se sve činilo kako treba, a na svaki idući još bolje.

nea plaja

Nea Plaja i ja 

Ljubazna Grkinja mi daje telefon da pozovem Sonju, koja se od nekud stvara u roku pet minuta te nas uvodi u apartman. Prvi put letovanja u Grčkoj da potpuno pohvaljujemo odnos cijene i kvaliteta, mada ovaj put možda čak prednjači kvalitet, apartman ogroman, i svaka sitnica je na svom mjestu. Nismo tu ni pet minuta, a već se da primijetiti koliko je naša domaćica divna i stručna. U par rečenica nam je objasnila sve potrebno i poželjela nam ugodan boravak, što se višestruko ostvarilo.



Odmorismo na kratko i krenusmo ka plaži, kako je prvi dan, odlučili smo da idemo na dio koji pripada piceriji Accordo, međutim tako je bilo i svaki naredni dan. Zašto? Jer tu je najbolji dio plaže, sa tuševima, spasiocem… a i osoblje je izuzetno ljubazno, u kafe i pivo nije da se baš razumijem, ali znam prepoznati dobar sladoled, a ovjde ne da je dobar, nego odličan.

E sad, plaža ono zbog čega se valjda najviše ide na more. Postoje dvije opcije, ili mi ne tražimo previše, ili je ova plaža zaista odlična. Pijesak nekako zlatne boje, ulaz u vodu prilagođen čak i mojoj majci koja inače obuva patike za vodu. A voda, ne bi vjerovali, slana i nit pretopla nit prehladna, onako taman kao poručena. Ovo  taman zaista mislim, jer sam se desetak dana prije Grčke kupala na Bosanskohercegovačkom primorju, dovoljno je reći da radije biram putovati do Grčke i proći kroz ukupno pet država.

Kako dan odmiče, naiđe koji komadić travke, i stvore se manji talasi, taman da razbiju monotoniju i malo zaljuljkaju dušek.

Ono što mnogi pitaju, kakvo je vrijeme? Vrijeme opet onakvo kakvo treba biti, nije pretoplo, a ugodno za kupanje oko nekih 27-32 stepena tokom čitavog ljetovanja. Većinm vedro, ali taman što pomislimo kako izgorišmo odnekud se stvore mali oblačići da nas zaštite. Ponekad predveče padne koja kap kiše, onako taman da odvede misli u popodnevnu drijemku.

ZA RAJSKI ODMOR – FLOGITA SONJA APARTMANI 

A onda onaj drugi dio dana, veče…

Prije šetnje nije na odmet da se nešto pojede, probali smo na nekoliko mjesta, ali najbolji giros i suvlaki koji se nam  nalazio ispred nosa, Veraliko (za naziv tačan nisam sigurna).

Pošto volim svašta probati jedno veče smo sjeli u riblji restoran koji se nalazio tu pored. Jedan obroka je bio ukusan, ne želim da ovaj tekst kvarim ičim tako da ću ovo mjesto opisati kao jedino mjesto gdje se nismo osjećali baš dobrodošli.



Kako smo na porodičnom ljetovanju u Grčkoj, a brat i ja se prilično razlikujemo što se tiče načina provoda nije nam bilo teško odreći se noćnog života, ali i toga ima za one koji to žele I to u svim oblicima. Mi smo se odlučili za mirnije varijante, šetalište uz obalu koje je u stvari i centar dešavanja, i spona između Nea Plagie i Nea Flogite do koje treba nekih 10 minuta skroz laganog hoda.

Već  prvo veče pronalazim još jednu ogromnu razliku između uobičajenog života I ljetovanja u Grčkoj, a to su KOMARCI. Zvuči kao da se šalim, ali 35 ujeda na jednoj potkoljenici za prvo veče nije malo. Nadam se bar da je tim krododil-komarcima moja krv bila poslednja koju su popili. Ali na greškama se uči, pa nam je glavni dezodorans narednih večeri bio Autan, i dok ovo pišem (a vratili smo se prije 7 dana) odnekud mi u dopier miris Autana i onih spiralica što se pale na terasi.

nea plaja

NEO FLOGITA – SKRIVENI RAJ NADOMAK SOLUNA

Mada ovo prvo veče je bilo vrijedno ovih ujeda, jer dok su oni jeli nas, mi smo jeli najbolje kolače ikad. Sjetila sam se da mi je na nekom od prethodnih ljetovanja jedan čovjek spominjao čuvene kolače u Flogiti, i ko god vam ih spomene u pozitivnom smislu neće pogriješiti. Kako ja uvijek volim da zavirim šta se dešava iza, tako sam ovdje poslednje veče iskoristila informaciju da pišem putopise i da bih voljela imati par fotografija njihovih kolača. Dobila sam više nego sam tražila, uz kolače je tu simpatična radnica I prilično sladak konobar. Ušla bih ja nekako i malo iza onih izloga (do mjesta gdje se prave sve te delicije), ali vidim da ispred majka već cupka nogom pa sam to ostavila za neki naredni put.

Narednih dana istražišmo I neke manje uličice, radnjice, pijacu u Flogiti… I zaključak je da su cijene u svakom marketu manje više iste i da se ljetovanje može itekako preživjeti i bez Lidla, iako je na samo par kilometara. (Nismo ni otišli do njega).

Grci su svoju dosjetivost pokazali tako što su pored fontane na tabli na par jezika zamolili posjetioce da ne peru ništa u fontani. Mene zanima ko i šta to pere u fontani inače, osim onih pasa lutalica koji naiđu da se vode napiju. Kad smo već kod zanimljivosti, zanimljivo je gledati kako se na plaži prodavci koji nose vagone robe na sebi brzinom svjetlosti pretvaraju u turistu nakon što uoče policiju. Iskreno žao mi je tih ljudi što im je to vjerovatno jedini način da prehrane sebe i porodicu ako je imaju, uplašeni pogled jednog od njih tokom prolaska policije na samo par metara je meni sličan pogledu kad Boga moliš da ona najgora profesorica iz škole neće doći nervozna i prozvati baš tebe. (Poređenje iz ličnog iskustva nekoga ko je još uvijek učenik).

ONA JE NAJVEĆI HUMANITARAC MEĐU SVIM SRBIMA U GRČKOJ

Sonja

Ako već spominjem nečiji pogled, jer u očima se vidi duša, onda je red valjda da spomenem i pogled vrlo bitne osobe koja živi tu i svoj posao radi legalno ne bojeći se nikoga. Ako slučajno neko nije pogodio radi se o našoj divnoj Sonji. Vrijedno je ponovnog pomena da ona ugošćava porodice koje su dobile besplatno ljetovanje. Meni lično je vrijedno pomena da je ova žena za nas izdvojila nedjelju veče, jedinu slobodnu veče koju ima, te nam nije dozvolila da platimo, iako smo mi svi jeli kolače, a ona popila kafu.



U dva sata koji su proletili kao par minuta, saznala sam ponešto o njoj, ona ponešto o meni, kažem ponešto jer sam shvatila da je prepuna priča i iskustava za koje treba mnogo duže da se ispriča. Sad se ne mogu sjetiti tačnih informacija koje je rekla, ali znam da me je ona u ta dva sata naučila o radu sa ljudima u turizmu, ali I životu mnogo više nego što, uz svo dužno poštovanje, neki profesori to urade na času, ne zato što oni to ne žele, nego zato što pričaju po knjigama. A Sonja, e Sonja ne priča naučeno, nego proživljeno. Razlika je kao kad se čita neka komercijalna knjiga koju je neko napisao isto kao prethodnu samo uz promjenu likova, ili knjiga nekoga ko je uložio svoj višegodišnji trud u te stranice.

neo plaja
Milica i Sonja

Završila bih svoju priču o ljetovanju u Grčkoj sa ovim dijelom, jer mislim da sam rekla sve što je bitno. Inače, napuštanje ljetovališta uvijek bude teško jer to znači povratak u realnost i kraj odmora koji se željno iščekuje čitavu godinu, bilo je teško i ovaj put, ali lakše iz  nekoliko razloga. Vraćam se u realnost sa kojom sam zadovoljna, uskoro srećem mnoge druge drage ljude, a sa ovog ljetovanja ne donosim suvenire, nego uspomene, jedno novo prijateljstvo i obećanje da ću se vratiti da nastavim razgovor sa Sonjom i sigurna sam da će onim, inače napaćenim porodicama, ona promijeniti život na mnogo bolje, pa makar na tih deset dana.

Ovo je tekst koji možda neće svako razumjeti, ali u tome i nije poenta, poenta je da oni koji zaista žele razumiju šta je pisac htio reći. E sad problem je što možda ni ja ne znam šta sam tačno htjela reći, ali eto bitno da rekoh nešto, valjda….

PS Za sve one koje muči gdje jesti i odmoriti usput, restoran Groš u Leskovcu je pravi izbor 😉

 

Ovu divnu priču je ispisala naša Milica Kos. Devojčurak koji je još u srednjoj školi, a nama već drugu godinu za redom pomaže u humanitarnoj akciji za prvo letovanje ugroženim porodicama. Milica ima ogromno srce. Ako vas je Milicina priča inspirisala i podsetila na vašu grčku priču, šta čekate? Sedite i ispištite nam je, jer mi jedva čekamo da je pročitamo i objavimo.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *