Ako je neko mesto ovog leta bilo pravi bum – onda je to Pilion, sa njegovim čarobnim plažama i predelima. A kada još pročitamo ovu divnu priču koju nam je poslala Aleksandra, prosto pođelimo da ga i mi jednom posetimo.
Šta je to Pilion? Iako sam do tada već desetak puta letovala u Grčkoj, do svoje trideset i neke godine nisam imala pojma da Pilion uopšte postoji. Tada sam, 1999 godine, učestvujući kao prevodilac u razgovorima sa grčkim predstavnicima jednog evropskog obrazovnog programa, upoznala Vasiliki i od nje saznala da stanuje u Volosu i da ima kuću na Pilionu. Nisam imala pojma gde je to, ali Vaso me je ubeđivala da je to najlepši kraj na svetu. Pretpostavila sam da je pomalo pristrasna, s obzirom da tamo živi. Međutim, ona me je pozvala da dođem kod nje i lično se uverim u to. Taj poziv shvatila sam kao njenu ljubaznost i uljudno joj se zahvalila. Iako je Vaso veoma kratko ostala u Beogradu, nastavile smo da se dopisujemo.
Pilion i kozje staze
Sledećeg leta provela sam odmor u Grčkoj, ali Vasilikin poziv da dođem kod nje na Pilion nisam iskoristila. Smatrala sam da svakako ne bi bilo zgodno da joj banem na vrata sa mužem i detetom i koferima. Međutim, ona je bila razočarana i navaljivala da sledeći put dođem kod nje. Naredne godine, posle standardnih deset dana odmora u Grčkoj seli smo u auto i umesto da se vratimo u Beograd, zaputili se ka Kalamakiju prateći mapu koju mi je Vaso poslala i obeležila (tada još nije bilo GPS-a ili ga bar mi još nismo imali). Put nas je vodio preko Volosa iz čije luke polaze trajekti za Skiatos. Pošto sam čula za prelepe plaže na Skiatosu, rešila sam da narednih dana obavezno odemo tamo na izlet.
SVE ŠTO VAS INTERESUJE O OSTRVU SKIATOS
Iz Volosa smo produžili do Milijesa, gde nas je čekala Vaso sa mužem. Posle međusobnog upoznavanja i srdačnog pozdravljanja, povela nas je u šetnju po Miliesu. Gradić je bio jednostavno čaroban. Sećam se da smo ušli u neku crkvu i na zidu, među freskama, videli naslikan veliki krug sa horoskopskim znacima. Već tada mi je bilo jasno da je ovaj kraj veoma neobičan. Međutim, to nije bilo ništa prema iznenađenjima koja su tek sledila.

Plaža Damuhari
Pretrpljeni strah i duševni bol na putevima Piliona se višestruko isplati
Vasin muž je tada seo s nama u auto da bi nam pokazao kuda dalje da idemo. U jednom trenutku naišli smo na rebrastu asfaltiranu površinu postavljenu pod tako strmim uglom da smo se u trenutku zapitali gde nestade put. Kad nam je domaćin pokazao pravo uvis i objasnio da uz taj nagib sličan toboganu iz vodenog parka treba da se popnemo autom, zanemeli smo od čuda. Prosto smo se zapanjili kada smo se uverili da je uopšte moguće voziti po takvoj asfaltiranoj kozjoj stazi. Međutim, kada smo stigli do njihove kuće, bili smo očarani: bila je to tipična pilionska kamena kućica sa ljupkim prozorima, vezenim platnenim belim zavesama i neizostavnim kaminom. Dok smo uživali u tradicionalnim domaćim pilionskim specijalitetima i gostoljubivosti naših domaćina, ispričala sam Vaso da bih želela da iskoristim priliku da obiđem Skiatos. Ona se samo nasmejala i odgovorila mi: „Kad vas sutra odvedemo na plažu, nećete više poželeti da odete bilo gde drugde!“ Bila sam veoma radoznala da vidim to čudo od plaže. Put do tamo, međutim, opet je ličio na vožnju strave u luna parku. Međutim, dok smo mi u neverici čas gledali u neverovatno strme „lakat“ krivine a čas „kočili“ nogama osećajući se kao da ćemo svakog časa sleteti niz liticu, Vaso je istovremeno vozila i opušteno telefonirala, ćaskala i puštala muziku, pa smo brzo shvatili da je ovakva vožnja za meštane Piliona nešto sasvim svakodnevno.
ZAGORI SELA – SRCE EPIRA
Kao i obično kad je reč o pilionskim putevima, pretrpljeni strah i duševni bol višestruko se isplatio. Posle ovog uzbudljivog putešestvija našli smo se na spektakularnoj plaži Milopotamos koja jednostavno oduzima dah. Pred sobom smo ugledali prizor koji, viđen na fotografijama i snimcima, obično u mislima izaziva pitanja: „Gde li se ovo nalazi?“ „Je li ovo neki nabudženi fotošop?“ I naravno, „Hoću li se ja ikad u životu okupati na ovakvom mestu?“

Pogled na plažu Papa nero sa pešačke staze za Damuhari
Pilion plaže od kojih zastaje dah
Ako dođete na Pilion, verujte mi, hoćete, a da pre toga čak nećete morati ni da potrošite čitavo bogatstvo na letovanje. (Ne kažem da nećete morati da se lomatate po pilionskim putevima.) Neke pilionske plaže, skrivene u stenovitim uvalama okruženim visokim kamenim liticama i grebenima i sa kristalno čistom tirkiznom vodom, rangirane su među najlepšim u svetu. Scena u kojoj Meril Strip u prvom filmu Mamma Mia na kraju pesme Dancing Queen skače u vodu snimana je upravo na Pilionu, na plaži Damuhari. Pored dve pomenute, kandidati za najlepšu plažu Piliona su svakako i Papa Nero, Saranta i Plaka Agios Joanis, Fakistra i mnoge druge, zavisno od ličnog ukusa, ali svima im je zajednička netaknuta priroda i nestvarno čista, bistra i svilenkasta voda u svim mogućim nijansama od svetloplave, preko tirkizne do modre ili tamnozelene.
Sve nabrojane plaže kao i mnoge druge nalaze se, međutim, sa „spoljašnje“, istočne strane poluostrva. Unutrašnja obala Piliona je pak daleko pristupačnija i putevi koji tuda vode sasvim su „pristojni“ i sa izuzetkom poneke serpentine uglavnom jednostavni za vožnju i putovanje, ali su i plaže sa te strane drugačije i manje spektakularne od onih na istočnoj obali poluostrva. Ipak, i zapadna strana Piliona na kojoj se nalaze Kala Nera, Milina i mnoga druga mesta, ima svoju, drugačiju, nenametljivu lepotu. Tu je voda takođe kristalno čista i savršeno mirna, a duž zaliva nalazi se mnogo spokojnih ljupkih plaže idealnih za manje avanturistički nastrojene vozače i putnike.

Aleksandra na plaži Milopotamos
PILION – I LETI I ZIMI
Međutim, Pilion nipošto nije samo letnja, već destinacija za sva godišnja doba. Na Pilionu, posebno u njegovoj šumovitoj planinskoj unutrašnjosti bogatoj živopisnim vodopadima i potocima, zimi ima dosta snega, a na najvišoj koti, u blizini mesta Hanja, na visini od oko 1500 metara, nalazi se i ski centar. Pilion obiluje i pešačkim stazama, poput „staze Kentaura“, nazvanoj po mitskim stanovnicima ove planine – Pilon je, inače, mitsko letovalište bogova sa Olimpa i postojbina mnogih legendarnih grčkih junaka.
Pilion se, naravno, ne može opisati u jednom tekstu, kao što se ne može upoznati i istražiti na jednom letovanju. Upravo zato, onaj ko jednom dođe na Pilion, najčešće mu se uvek iznova vraća. Pilion vam jednostavno nikada ne može dosaditi: uvek je drugačiji, čudesan, nedoljiv i nezaboravan.
Aleksandra zna Pilion u prste, a ako vam se dopada Pilion onda obavezno pratite Facebook stranicu o Pilionu koju sa ljubavlju vodi.
5 Komentari
Ja sam na Pilion otisla slucajno tako sto sam procitala utiske jedne forumasice.Nikada do tada nisam ni cula za njega.Bila sam u Milini..Smestaj mi se dopao na keca..I odusevih se .Sad samo cekam priliku da mogu ponovo da idem..Ocarao me…
Dajte neki link ako imate od tog smestaja
Meni deluje da je rec o vili Panorama, mada iam boljih mesta, blizih lepim plazama na Pilionu.
Prvi put sam posetila Pilion zimi, slučajno upoznavajući neke, danas divne i bliske, prijatelje iz Volosa koji su me tada junački povezali blizu 900km po planini. Drugi put, ove godine, sam ostala 20 (od planiranih 12) dana po moru, menjajući plaže. Put je ozbiljan luksuz moguć samo zahvaljujući mojim domaćinima. I da znate, prvi ukradeni dani… biće provedeni tamo <3 Obišla sam prilično sveta.. ali su Volos/Makrinice/Pilion oaza za najprirodniji deo moje ličnosti. Kuća.
Niste spomenuli Milopotamos, kao ni zapadnu stranu sa Afisosom, Ag.Kiriaki, voyic kroy Milion koji vodi do sela č’=