Za mene je Grčka oduvek bila zemlja peščanih plaža i toplog mora, drevne vaskolike istorije i nama bliskih ljudi. Posle dva letovanja u Grčkoj (oba za pamćenje), poželela sam da opet odem ali nekako se nije dalo. Pre nekoliko godina, igrom slučaja, upoznala sam moju Heli, Grkinju iz Atine. Sarađivale smo oko zajedničkih projekata I tako se, kroz svakodnevnu prepisku, polako zbližile. Tako sam se za doček Nove godine, obrela u Atini.
Ako putujete u Atinu autobusom, znajte da je put i dug i naporan ( oko 19-20 sati a sa pauzama i duži). Ali čim uđete u Grčku, zapahne vaš topli povetarac i miris mediterana. Kroz prozor kraj vas promiču pejzaži: srebrni maslinjaci nad kojim stražare visoki čempresi a sa brda vam masu vetrenjače. U daljini, se nazire modroplavo more okruženo planinkim vencima.
Sama Atina je višemilionski kosmpolitiski grad, pun kontrasta. Predgrađe, I dobar deo starog gradskog jezgra sa zapuštenim i mračnim uličicama oko Omonije, pun je sumnjivog sveta. Nasuprot tome, delovi grada koji pripadaju elitnom “Kolonaki” čine lepe svetle zgrade pune cveća u urednim ulicama.
Panoramsko razgledanje grada je dobra prilika da obiđite znamenitosti (Parlament, Univerzitet, Akademiju biblioteku..).Trg Sintagma zajedno sa Monastirakijem čine srce grada koje vrvi od sveta i živi veoma brzo. Odatle sve počinje. Možete ići u šoping Ermu ulicom ili otići u Plaku prepunu malih radnjica, tezgi, turista ali i taverni sa tradiconalnim menijem I muzikom. Prelepi Tisio, antička Agora kao I Akropolj uključujuci fenomenalni muzej ostavljaju svakog bez daha. Atinom odzvanja muzika…čujete je sa razglasa ili je izvode uživo muzičari na svakom koraku. U vazduhu treperi praznična atmosfera. Deca sa balonima u rukama promiču oko vas. Bezbroj lokala i bašti ( sve puno!) sijaju od novogodišnje rasvete.
KAKO JE ATINA DOBILA IME
Heli mi je rekla: „Mi Grci tradicionalno čekamo Novu godinu u krugu porodice i ti si pozvana na novogodišnju večeru. Ne, nije opcija“. Znala sam da živi sa verenikom i pomislila sam da će nas na dočeku biti svega troje. Ali kada sam sela u auto i odvezla se sa njima do kuće gde ćemo proslaviti Novu godinu (Atika) i počela da upoznajem jednog po jednog člana porodice (svekra, svekrvu, devera, njegovu porodicu, zaovu i njenu porodicu) ispalo nas je 12! Shvatih da sam za Heli i njenu porodicu dugo očekivani gost o kome su već sve saznali, a ostalo je još samo da ga upoznaju.
Svi su se ponasali kao da me znaju oduvek. Sto je svečano postavljen, a u uglu sija novogodišnja jelka u čijem podnožju stoje pokloni (sva sreća, pa sam ponela poklon!) Na čelu stola sedi najstariji član porodice, vremešni gospodin od svojih 90 godina. Svi se smeju, glasno pričaju, šale I međusobno zadirkuju. S vremena na vreme me nešto pitaju na engleskom (svi znaju engleski!) i srpljivo slušaju o našim običajima, jelima, obredima za Božić i svemu sto im pričam. Služi se puno hrane ( meso, salate, superukusna tiropita) i sve morate probati! Proveravaju! Hrana je, međutim, veoma ukusna. Pije se vino i liker Mastiha. Pred ponoć na što se iznosi Vasilopita, obredni kolač, sličan našoj česnici u koji se stavlja novčić. Vasilopitu seče glava porodice, i svaki komad namenjuje nekom. Dobih svoje parče, naravno bez novčića. Onaj ko nađe novčić, kazu, biće sretan tokom cele godine a ostali će imati sreću u ljubavi. Kad je kucnula ponoć, svi se ljube I čestitaju jedni drugima: “Καλά χρόνια” ( dobra godina!) “Χρόνια πολλά” ( još mnogo godina). Plešu uz muziku. Najstariji članovi porodice sa najmlađima. Čim je prošla ponoć u kuću je ušao i najmlađi član porodice koji je poklonio cvet najstarijem članu, slično kao naš položajnik za Božić.
Zatim se dele i otvaraju pokloni. Dobih puno poklona, razne sitnice, ukrasi, nakit….. A zatim se rasklanja sto i svi veoma ozbiljni, sedaju i vade sitne pare! Igraju se karte! Moraš i ti rekoše, nema pogovora! Ne znaš? Naučićeš! Igra se zove “31”. Ko prvi skupi “31” je pobednik i njemu svako daje novac. Karte svakom igraču deli stari gospodin, glava porodice. Pri tome svi glasno izgovaraju koju kartu je ko dobio,meju se I šale na račun onoga ko gubi ili dobija. Na kraju igre, shvatih da sam dobila najviše para a da je stari gospodin ostao bez novca. Izgubio je, kažu posle mnogo mnogo godina. On, pak, kroz polusmeh, reče, „ostalo mi je još samo da kupim i zapalim sveću“….Opet smeh…Jedan od mlađih članova porodice, pita za Beograd, Srbiju, čuo je puno lepog i želi da poseti našu zemlju. Ponudih mu pomoć, i pozvah ga u Novi Sad da bude moj gost, što je on uz osmeh prihvatio. Na kraju, vade piće koje sam im donela na poklon, našu Medovaču, otvaraju i piju…nazdravljaju…jaka je kažu, baš je jaka! Jasas! Živeli! Shvatih, koliko Grci cene porodicu I koliko im je ona važna.
MLADI STE I DOLAZITE U ATINU? OVO TREBA DA ZNATE…
Sutradan je osvanuo sunačan dan. Budi me divna dečja pesmica Kalanda koju tradicionalno pevaju za Novu godinu. Izlazim I šetam se kraj mora. Toplo je, sunce sija a cveće I citrusi čine da je atmosfera gotovo letnja. Tiho je, mnogi spavaju posle sinoćnog provoda, saobraćaj je zamro. “Καλή χρόνια, χρόνια πολλά”! prolomi se s vremena na vreme. Pomažem Heli oko ručka koji pravi u čast Svetog Vasilija ( po novom kalendaru pada 01 Januara). Opet se pravi Vasilopita (sada drugačiji recept) i stavlja novčić ( popravni!). Na ručak su pozvani svi članovi porodice pa se razgovor od sinoć nastavlja u neusiljenoj I veseloj atmosferi. Svi se opet šale i smeju. Na kraju se opraštamo. Prilazi mi stariji gospodin. Ozbiljnim I svečanim tonom kaže da me iduće godine svi očekuju na Novogodišnjoj večeri Ne, nije opcija! Zahvaljujem i kažem da ću se potruditi da dodjem!
I tako nekako, posle par dana, punog srca napustih Atinu u koju ću se neizostavno vraćati. Pa kako ne bih, tamo mi je sada još jedna porodica.
Ovu divnu priču nam je poslala Snežana Medić iz Novog Sada, a ako i vi imate lepo (ili manje lepo) iskustvo iz zemlje masline, slobodno nam pošaljite na kontakt@grckikutak.com ili u inbox stranice na Facebook-u. Rado ćemo je objaviti!