Poznato je da Grci vole meso. Tačnije, obožavaju ga. Nema dobrog grčkog obroka bez suvlakija i girosa, pljeskavića, ćufti ili krmenadli. Kao da se podrazumeva da obrok nije obrok ako nema – meso.
Grci to često vole da pravdaju činjenicom da je kuvana hrana, koja sadrži samo povrće ili žitarice, nešto što su njihove bake jele jer za meso nisu imale novca. Dakle, povrće je vezano za siromaštvo. Sada, kada jelte mogu da priušte meso, toliko su se na njega navikli, da „hranu za siromašne“ više ne jedu.
AH, TI GRCI
I ja sam bila takva. Mesara. Ali pre 3 godine sam prestala polako da jedem meso…
Nije mi bilo teško da prestanem prosto zato što mi se smučilo. U početku je bilo dana kada sam se pitala „Šta danas da kuvam, opet meso?“. Jer ništa drugo nisam ni koristila u ishrani tako često, da sam mogla samo od toga da skuvam ručak. Zatim sam jednom do dva puta mesečno jela meso, ali samo piletinu. Čitajući sve više i više koliko je toksično meso koje nam prodaju (realno ni povrće/voće više nije zdravo kao što je nekada bilo ali to je druga priča), pitala sam se kako mogu da volim moju mačku i psa, a da jedem teletinu ili prasetinu?
Ipak, za zemlju u kojoj živim, moje nejedenje mesa je malo čudna pojava. Nije mi teško niti mi smeta da sedim za stolom a ispred mene da stoji pečenje. Ono što mi najviše „smeta“ je da se pravdam svakome ko će me pitati:
· Kako ne jedeš meso?
· A piletinu? (kao da je piletina voćka). · Zar nisi posle gladna?
· Kako uzimaš sve proteine i gvožđe?
· A šta kao biljke nemaju osećanja?
· Pa šta jedeš????????
ZAJEDNICA NA GRČKI NAČIN
Ovi mlađi i nekako razumeju da je to moj stav. Muškarcima je ipak čudno, iako se često pretvaraju da razumeju. Zato kada sam u nepoznatom društvu i kažem da ne jedem meso, obično prvo nastaje tajac. Onda se malo zagledaju i došaptavaju, pa skupe hrabrost da me pitaju kako mogu. I naravno naređaju sva ona pitanja odozgo, plus još po neka.
Žene nekako lakše prihvate tu moju novu naviku. Obično pitaju da li je to zato što držim dijetu, ali onda jednostavno shvate da je to moj izbor i način života.
Čini mi se da sam ipak onim starijima najčudnija. Uvek nekako imaju onaj sažaljivi izraz lica. Pitaju se šta jedem i zašto mi meso smeta.
Grci generalno nemaju baš puno razumevanja za one koji ne jedu meso. Kada recimo izađemo na večeru ili smo pozvani kod prijatelja, jasno je da će meso svi da naruče. Kada su pri kraju obroka, neko se seti u pogleda u mene. Pitaju se da li sam imala šta da jedem. Kada je u pitanju naručivanje suvlakija, istina je, obično jedino što mogu da pojedem su krompirići i feta. Sreća je ako ima grčke salate. Sa pice skidam meso, a i kada sam u restoranu, obično su neka jela u predjelu bez mesa, ili se odlučim za salatu.
ONO ŠTO NAJVIŠE VOLIM VEZANO ZA GRČKU
Grčka kuhinja je toliko bogata povrćem, voćem, kuvanom hranom, žitaricama tako da biti vegeterijanac u Grčkoj nije teško. Takođe, pošto su Grci pravoslavci, posti se barem dva puta nedeljno, pa tada imam veći izbor.
Naravno najbolji period za vegeterijance je sada, pred Uskrs. Svako mesto koje prodaje hranu, pa čak i pekare imaju i po nešto za nas koji ne jedu meso. Zato sada mogu da izaberem i uzivam u hrani koju volim. Bez cudnih pogleda!
Još jedna vaša grčka priča, ovoga puta iz ugla nekoga ko ne jede meso, a živi u Grčkoj. Ako i vi imate neku zanimljivu grčku priču, podelite je i sa ostalima! Naš inbox čeka!