Pre desetak godina otišla sam na letovanje sa tadašnjim dečkom, a sadašnjim mužem, na Krit. To je bila moje prva poseta Grčkoj. Imali smo po dvadest godina, hotel sa dve zvezdice, rent a car i mnogo snova. Dok smo se vozali ludim i prelepim kritskim krajolicima maštali smo kao i svi mladi “Zamisli da živimo na ovakvom mestu, zamisli da živimo na moru”.
Četiri godine kasnije preselili smo se u Atinu. Znali smo da je prelepa zemlja, ali nismo puno znali o ljudima, običajima, nismo govorili jezik i sada, iz ove perspektive, shvatam da smo sledili lude ideje bez mnogo razmišljanja i apsolutno mislim da smo uradili pravu stvar.
Morski drugari
Svaki kutak Atine je bio magičan za nas. Priroda, arhitektura, muzeji, more, nebo i te zvezde nikad bliže nikad veće. Sve smo upijali i koristili svaki trenutak da vidimo što više te prelepe zemlje. Kako smo otkrivali grad i različita ostrva tako smo upoznavali i ljude. Putovala sam u razne zemlje, ali nikada se nigde nisam osećala ponosnije kad kažem da sam Srpkinja nego u Grčkoj. “Srbi, naša braća! Obradović! Zvezda ili Partizan?”, pitali bi i šta god da kažemo sledilo bi nešto u stilu: “Jorgo, daj ljudima vino/kolače na račun kuće”. Moram da pomenem i kirija Katerinu koja ima pekaru i mnogo me je volela. Naravno da mi uvek spakuje pored uobičajenog bar 200 grama ekstra nekog peciva, kolač, a kad joj ponestane prekrsti me u vazduhu ili pak poljubi u čelo. Toga nema nigde! Malo je reći da smo se osećali kao u Srbiji, malo je reći da smo se osećali kao svoj na svome. Grčka je postala naš dom, bilo je bolje, bilo je veselije, bilo je puno srce.
Živeli smo skoro šest godina u Atini. Videli smo mnogo toga za to vreme, ja sam završila studije i kasnije se zaposlila. Putovali smo, istraživali, uživali, a najvažnije od svega stekli smo prijatelje za ceo život – i Grke i Srbe. Nikada nismo prestali da sanjarimo, ali za naše nove snove morali smo da odemo u neku novu zemlju. I kroz par godina, možda ranije, možda kasnije, vratićemo se u Grčku jer je ona uvek bila i biće deo naših snova. U medjuvremenu je ostalo par potsetnika na našu divnu zemlju, deo srca prepun, a jedan deo tamo i mnogo nasmejanih lica koje jedva čekamo opet da vidimo.
Naši snovi na svu sreću nisu nedostižni … A “Zamisli kad bismo mogli da živimo život iz snova”.
PORĐAJ U GRČKOJ – Kako se u noći bankrota rodila moja Dunja
Ovu emotivnu priču poslala nam je Nina, a ako je i vas podsetila na Grčku bilo bi nam drago da te osećaje stavite na papir (tj. ekran) i pošaljete nam – jer mi jedva čekamo da ih objavimo.
Fotografije: Facebook/Privatna arhiva