Crkva Svete Teodore – Region Arkadije prepun je crkava i manastira, što je dokaz duboke vere njenih stanovnika, koja je služila kao pokretačka snaga u teškim vremenima u prošlosti. Ima, međutim, i drugih, koji su čuda prirode, ispunjavajući posetioca strahopoštovanjem…
Crkva Svete Teodore
U drevnoj Arkadiji na Peloponezu, u blizini sela Vasta, postoji mala crkva stara skoro hiljadu godina. Sedamnaest moćnih stabala raste na krovu ove građevine, privlačeći mnogobrojne turiste širom sveta.
Kako trideset metara džinovsko drveće nije uništilo malu kamenu građevinu tokom vekova, još uvek je misterija. Prema svim zakonima fizike, zidovi crkve trebalo je odavno da se sruše. Međutim, to se ipak nije desilo. Naprotiv, ako se drvo osuši usled starosti, na njegovom mestu poraste novo.

Iako ima veoma malo putokaza koji bi vodili hodočasnike do crkve Svete Teodore, mnogi ljudi dolaze ovde iz celog sveta da svojim očima vide ovo čudo prirode i da čuju i priču o Svetoj Teodori, čije ime ova crkva nosi.
Crkva Svete Teodore – Legenda o nastanku
Postoji nekoliko priča vezanih za istoriju nastanka crkve. Jedna od njih kaže da su u vreme kada je u Vizantiji uveden vojni rok, porodice koje nisu želele ili nisu bile u mogućnosti da pošalju sina vojnicima morale da plate veliki novac kao porez. Seljačka porodica, u kojoj je odrasla mlada žena po imenu Teodora, nije imala toliku sumu. Zbog toga je sedamnaestogodišnja devojčica ošišala svoju prelepu kosu i, predstavljajući se kao muškarac, otišla u službu.

U vojsci je Teodora je stekla slavu i čast i što je najvažnije, njena tajna nije otkrivena. Međutim, jedna mlada devojka se zaljubila u slavnog ratnika. Kako Teodora nije mogla da uzvrati ljubav, a ni da otkrije svoj identitet, uporno je odbijala devojku. Besna zbog upornog odbijanja, mlada devojka je optužila vojnika (Teodoru) da ju je obeščastio I da ne želi da je oženi. Teodora, koja u svoju odbranu nije rekla ni reč na sudu, osuđena je na smrt. Pre nego što je obezglavljena, podigla je lice ka nebu i rekla: “Neka moje telo postane crkva, moja kosa drveće, a moja krv potok da ih zaliva”
U XII veku, u proleće, na mestu gde je Teodora pogubljena, lokalno stanovništvo izgradilo je crkvu, na kojoj je, neobjašnjivo, izraslo sedamnaest stabala.
Prema drugoj verziji priče, Teodora je bila ćerka cara Konstantina VIII za koju se tvrdi da je vladala kao muškarac godinu dana, 1055-1056. Teodoru je na prestolu nasledio Mihael IV Stratiotikus, za koga se tvrdi da ju je ubio baš na mestu današnje crkve.

Koja god da je od gore pomenutih priča istinita, završava se tako što Teodora poželi želju na samrti – da njene godine postanu drveće i njena krv voda, da ih zaliva. Po svemu sudeći njena želja se obistinila, a kao rezultat toga posetilac se danas suočava sa jedinstvenim fenomenom koji crkvu Svete Teodore svrstava među najznačajnija mesta Arkadije.
Do crkve Svete Teodore iz Atine – put do sela Vasta traje oko dva i po sata. Poslednjih šest kilometara moraćete proći krivudavim planinskim putem. Ali svrha putovanja, crkva Svete Teodore, svakako je vredna toga!