Grčku volim oduvek… Zašto, ne znam ni sama da objasnim. Iskustvo iz Grčke je uvek nezaboravno. To je kao neka vrsta zaljubljenosti. Kao u Zdravka Čolića, na primer… E sad, meni je život bio takav da mi je Zdravko Čolić bio dostupniji od Grčke. Njega sam par puta u životu videla i razmenila sa njim par rečenica. Grčku sam znala samo sa slike i iz priče drugih…
Moja želja da odem u Grčku bila je neizmerna. Ali, kako sam živela u Crnoj Gori do pre tri godine, to nije bilo bas izvodljivo! Elem, razbolim se u međuvremenu od jedne autoimune bolesti, pa se želja da odem u Grčku kod svetog Nektarija Eginskog pojača, a mogućnosti za ispunjenje želje smanje… I tako, dan za danom, žalila sam ja što ću ,izgleda, pre umreti, nego Grčku videti.
Međutim, desi se pre tri godine u Podgorici, da u crkvi saznam da jedan moj poznanik sa ženom ide u Solun da nešto trguje poslom i to samo na dan i da se odmah vraća… Ja ga pitam mogu li sa njima, on me gleda, znajući da nisam bas dobrog zdravstvenog stanja i kaze: “Ne možeš ti to da izdržiš. To je vožnja od 04h do ponoći.” Ja kažem: “Mogu. Jedino tako i mogu da se usudim da krenem za Grčku, naprečac… Idem po blagoslov!” I tako kreće moje iskustvo iz Grčke.
NEKTARIJE VITALIS – MONAH KOJI SE MOLIO ZA SRBE
I uzmem ja blagoslov svog sveštenika, uzmem blagoslov i od oca i majke, što inače ne radim i pitam: ” Kad krećemo?” Kažu mi: ” U 04 h ujutru”… ” Ok”, kažem ja. “Ovo mi je prvo duže putovanje otkad pijem terapiju i prvo gde nema nikog iz porodice uz mene, ali izdržaću znam. Grčka će me okrepiti, samo da stignem do nje!”
I tako počinje moje iskustvo iz Grčke. Krenemo mi zorom preko Albanije do Grčke. Od treme, naravno, nisam oka sklopila. Samo sam se molila da do Grčke stignem dobro, da ne dobijem bolove i ne napravim ljudima probleme. Da bih bila sto ornija kad stignemo, put preko Albanije sam preležala na zadnjem sedištu. Bila je godišnjica martovskog pogroma Srba sa Kosova i Metohije, a kako sam ja umetnička duša, duboko sam to u sebi prežiljavala i osećala mučninu, ali sam se trudila da moji saputnici to ni po čemu ne primete. I stignemo mi u Grčku.
Čim smo prešli grčku granicu, meni se oči širom otvore. Razbistri se sve u meni. Glava mi odmorna ko da nisam putovala… Ja kažem, šta je ovo, kakav je ovo vazduh ko da sam na nekoj svetinji koja je sve u meni loše razbistrila i okrepila me. Ovo iskustvo iz Grčke za mene je bilo prosto nezamislivo! Čovek koji je vozio mi kaže da nije čudo što se tako osećam, jer Solunski okrug ima 77 svetinja. Pa zamislite samo koliko je to tlo sveto.
Osetim ja tu svetost tla čim smo stali kod crkve svetog Dimitrija. I slikam se odmah sa grčkom zastavom. Inače, kako sam Srpkinja, dosad sam se slikala samo sa srpskom zastavom i ne preferiram slikanje s tuđim. Ali, ovo je bilo nesto drugo.. Ja sam grčku zastavu osetila kao svoju, kao deo sebe. Saživela se s njom… Otad Grčka ima posebno mesto u mom srcu, mada ga je uvek imala. Ali, od te prve posete, Grčka je za mene postala ne samo zemlja, nego zivo biće, koje ljubav ljubavlju vraća…
O drugim dogodovštinama u Grčkoj, drugi put. Prvo da probam masline i džem iz Grčke koje će mi i te kako dobro doći, pošto do Petrovdana postim u znak blagodarnosti svetom Nektariju, koji me ove godine udostojio da mu dođem na poklonjenje i zamolim ga za iscelenje i koji mi je na moje pitanje molbu odgovorio kucanjem iz mesta koje mu je nekad bilo grob, što je znak da je odgovor potvrdan i da će ispuniti moju molbu, slava mu i hvala. A tek ovo iskustvo iz Grčke, sa ostrva Egina, definitivno je promenilo moje mišljenje o ovoj zemlji.
Na put do svetog Nektarija vodila me Grkinja sa Evije, vozač je bio Grk, autobus sa grčkim tablicama… Iako sam ja to putovanje planirala iz Crne Gore dva puta i dva puta iz Srbije i 4 puta ga odlagala zbog čudnih spletova okolnosti, pomirena da na njega nikad necu otići, Gospod Bog je blagoizvolio da na to putovanje odem iz Grčke, sa Grcima. Da bi mi pokazao veliku ljubav Grčke prema meni. Zato verujem da je Grčka umešala prste i u odabiru sretnog dobitnika grčkih proizvoda, znajući koliko ih volim… I zato je za mene svako iskustvo iz Grčke posebno i kažem uvek prvo: “Hvala Grčka, pa onda hvala i svima vama koji održavate vezu između Srbije i Grčke!”
SVETI NEKTARIJE – MOJE PUTOVANJE NA EGINU
Ovu dirljivu priču nam je poslala Tat Jana, koja je inače i dobitinca nagradne igre na našoj stranici. Ako vas je inspirisala na vaše grčke priče, ništa nemojte čekati, već uzmite tastaturu i otkucajte je, pa nam je pošaljite jer naš inbox čeka s oduševljenjem da je primi.Čekamo vaše iskustvo iz Grčke!