NEA FLOGITA ISKUSTVA: DIJANIN PRVI PUT NA MORU

by Tijana
4 Komentari

Letovanje u Nea Flogita, i to prvi put na moru? Priča koja nam je izmamila osmeh i suze na lice u istom trenutku!

U Inbox na našoj Facebook stranici svakodnevno stižu najrazličitije poruke. Poznato je da smo u odgovorima brze i da se zaista trudimo da svima pomognemo. A onda, stigne ovakva poruka i mi prosto zanemimo…



“Dobar dan, ja sam Dajana S. iz Bjeljine, Republika Srpska. Dobitnica sam ovogodišnjeg letovanja u humanitarnoj akciji vašeg portala Grčki kutak, koju je prethodnih godina organizovala Grčka info. Ne znam odakle da počnem i kako da ispričam sve što smo moja deca i ja doživeli… sva ta osećanja… ali probaću da vam ispišem moju grčku priču”.

Humanitarna akcija za ugrožene porodice koju organizujemo je s jedne strane sreća, a s druge tuga, jer se načitamo toliko strašnih priča i plačemo danima. Sve tri, a i ceo tim koji nam je pomagao da izaberemo ugroženu porodicu koju ćemo poslati na more sećamo se Dajanine priče. Samohrana je majka dvoje dece. Sin joj je imao dve operacije. Oba deteta imaju problem sa bronhitisom, s tim da sin Vasilije boluje od psorijaze, a Dajana ima problema sa kičmom. Pored svih tih problema doživeli su još poplavu, a posle toga i požar koji je zahvatio njihovu kuću.

Dajana nema stalan posao, pa i pored zdravstvenih problema radi jedino što je mogla da nađe. Zarađuje tako što čisti tuđe kuće i radi za nadnicu po tuđim njivama. Od toga nikada nije mogla da priušti deci nešto mnogo, osim osnovnih stvari za život. Na more nikad nije ni pomišljala, a njena deca nisu ni pitala. Znali su da je to nešto o čemu mogu samo da sanjaju i oni, a i ona sama jer u svom životu nikada nije mogla sebi da priušti da ode na more.

Prvo kupanje

“Sve to je znala moja komšinica Ljiljana”, nastavlja Dajana svoju priču.

“Jedan dan sam došla sa njive kući, onako sva umorna i nikakva. Posle nekoliko trenutaka u kuću je ušla Ljiljana i pitala: ‘Jel imate pasoše deca i ti?’ Sva zbunjena odgovorila sam potvrdno, pa sam je pitala zašto je to interesuje. Tada mi je rekla da je na internetu našla stranicu Grčki kutak i obavestila da je njihova humanitarna akcija za ugrožene porodice koje nikad nisu videle more u toku i da nas je prijavila za prvo letovanje ugroženim porodicama Srbije i Republike Srpske.  Još u neverici, samo sam se osmehnula i rekla joj da od toga nema ništa, jer prosto nisam ja te sreće. Mada, moram vam priznati, da sam se potajno nadala da ćemo biti dobitnici, jer sam znala da ja nikad neću moći od moje zarade odvesti moje dve duše na more. Ovo je bila jedinstvena prilika da deca vide more, jer nisu nikada, a da budem iskrena ni ja za svoje 33 godine.

TRI SESTRE KOJE JE NAŠA AKCIJA PODSETILA DA POSTOJE I DOBRI LJUDI

Iskrena da budem, humanitarna akcija mi nije bila na kraj pameti, zaboravila sam na tu prijavu, a onda jedno veče se sve promenilo… Sećam se, spremali smo se za spavanje kada sam čula kucanje na ulaznim vratima. Prepala sam se jer sam bila ubeđena da se nešto loše desilo. Međutim kada sam otvorila vrata videla sam nasmejanu Ljiljanu koja mi je rekla da su joj iz Grčkog kutka javili da smo dobili letovanje”.

Ipak, nije mogla da se potpuno obraduje. Drugi dan ju je stigla tuga.

“Najgore mi je bilo drugi dan, jer idete na letovanje, a nemate ništa. Ni kupaći, ni peškir, ni odeću za decu, a ni za mene…Međutim, uz pomoć mojih prijatelja skupili smo sve što nam je bilo potrebno za more. Mogu da kažem da sam tada videla ko su mi zaista prijatelji i komšije. Na sam dan putovanja, mnogi su došli da nam požele srećan put i lep provod, kao i da poklone deci od srca nešto para za sladolede i sokiće na plaži. To veče smo krenuli, a od silne sreće ćerka i ja nismo ni oka sklopile”.

Od uzbuđenja i zbunjenosti oko sve te euforije prvog letovanja u životu, sav novac koji su deca dobila Dajana je zaboravila u kolima prijateljice koja ih je dovezla na autobus. Deca su bila razočarana, u prvi mah čak i tužna, ali je Dajanina ćerka rekla jedan komentar koji ona neće zaboraviti: ,,Bato, nema veze što je mama zaboravila pare. Idemo na more da se kupamo, a sladoled ćemo jesti kad dođemo kući.”

Deca sa neverom pipkaju morsku vodu koju su videla prvi put u životu

Dajana sva uzbuđena nastavlja svoju priču.

“Konačno smo stigli. Na stanici nas je sačekala naša domaćica Sonja Djorić sa svojim suprugom Nikolasom. Upoznali smo se, srdačno pozdravili i krenuli ka apartmanu. U autu su deca imala mnogo pitanja za njih: kada ćemo stići, gde je to, koliko ima još, kako izgleda…Potom je u jednom momentu moj sin, koji je inače malo živahniji, rekao: ‘Teta Sonja, moja mama je zaboravila naše pare za sladolede!’ Nikada neću zaboraviti reči koje je Sonja izgovorila: ‘Nema veze, neka je, ne trebaju ti pare. Biće sladoleda i svega ostalog, ne brini.’ Bilo me je sramota, a oči su mi bile pune suza iz zahvalnosti Bogu što takvi ljudi i danas postoje.”

Pre nego što smo stigli do apartmana, Nikolas je odlučio da nas odvede na plažu da vidimo more jer su mu deca rekla da ga nisu nikada videla uživo. Čim se parkirao deca su izaša iz kola i trčeći preko plaže stigla do velikog plavetnila. Tada su stali kao ukopani gledajući okicama sa nevericom i čudjenjem da im se san ostvario. Srce je htelo da mi pukne kada sam videla kako rukicama pipaju more kao da ce ih opeći.

Odvezli smo se do apartmana pošto je bilo rano za kupanja. Čim smo ušli u apartman odmah je krenulo vađenje kupaćih i peškira. Jedva sam ih zadržala u sobi do deset.

Sa Sonjom u obilasku mesta

Od momenta ulaska u apartman, kada sam videla kako nas je domaćica dočekala i šta je sve pripremila za nas, počela sam da plačem jer nikad u životu nismo imali toliko i doživeli tako nešto. Osim što nam je poklonila svoj apartman, Sonja je obezbedila deci hranu, slatkiše i sokove da imaju za sve vreme dok su tu. Nisam znala šta da kažem osim da joj se zahvalim i zamolim Boga da joj da zdravlja, sreće i da čuva i pazi njenu porodicu.



Došao je momenat da krenemo na plažu. Kada smo stigli, sin nije mogao ni da dočeka da ga namažem, već je odmah krenuo u vodu. Čim smo ušli u vodu tada su krenula silna pitanja, a na neke nisam imala odgovor: što je ovoliko more, što je ovde plitko, a tamo duboko, ko je napravio more, što je slano… ”Mama ko je posolio ovoliko more? Koliko ti je Bože trebalo soli da posoliš more?”, su bila ćerkina pitanja koja su me slatko nasmejala.

Svih dana letovanja deca su najviše vremena provodila u vodi, osim jedan dan kad nas je u podne prekinula kiša. Sećam se da sam ih tada jedva isterala iz vode. Bukvalno su se kupali od jutra do sutra. U početku sam nosila sinu peškir za plažu, ali sam kasnije prestala jer ga nije koristio nikako, pošto je samo bio u vodi i kupao se. Svaki dan sam se pitala da li će mu danas dosaditi da se brčka, ali što se njega tiče nije ni morao spavati u sobi već u moru.

NAŠE PUTOVANJE NAŠE HVALA ZA DOBRE LJUDE I AKCIJU KOJU ORGANIZUJETE

Svako veče smo išli u šetnju i obilazak Nea Flogite. Naša domaćica Sonja nam je priredila mnoga iznenađenja. Stalno je negde vodila decu, na palačinke, sladoled, kolače, večere… Priređivala nam je iznenađenja svake nedelje – od roštilja do pečenja i pica. Na sve to Sonja je kupovala igračke i poklone za decu.

Od svih iznenađenja najveći utisak na mog sina je ostavila vožnja bagerom. Naime, Sonjin muž ga je poveo na posao i dao mu do ”vozi” bager. O ovom doživljaju i dan danas priča sa velikim ushićenjem.

Imala bi još toliko toga da napišem i ispričam, ali za sve to bi trebala knjiga. Ne znam da li postoje reči kojima bi mogla da opišem našu domaćicu i da joj se zahvalim na svemu.

“Sonja, ti si anđeo od žene, želim da ti se zahvalim od srca na svemu, a najviše želim da ti se zahvalim na osmesima i sreći moje dece tokom boravka kod tebe u gostima.  Hvala ti od srca na svemu 😘. Isto tako želim da se zahvalim i Grčkom kutku i sjajnim ženama koje da vode, jer je ova humanitarna akcija meni i deci ostvarila san. Hvala i agenciji Mozaik Primo koja nam je obezbedila prevoz na more. Veliko hvala i mojoj komšinici Ljiljani što nas je prijavila za letovanje. Veliko vam hvala svima od srca, jer bez vas moja deca ne bi doživila toliku sreću. Hvala vam za njihove nezaboravne osmehe na licu”.

Hvala vama draga Dajana na ovoj divnoj priči. Zbog ovoga vidimo da humanitarna akcija za ugrožene porodice koje nikada nisu bile na moru i naš trud nisu bili uzaludni i da smo zajedno sa svima koji su učestvovali u akciji vratili vama i vašoj deci osmehe na lice. Ima li išta lepše od toga?

Ako među vama dragi naši koji nas pratite ima nekoga ko ima apartmane u Grčkoj, turističku agenciju ili organizuje prevoz, javite nam se da, ako je moguće, usrećimo još nekoga. Jer nakon ovakvih priča i naše nespavanje noćima kako bismo mogli da pročitamo i proverimo sve zahteve koje dobijamo za ovu akciju, kao i jedan vaš apartman ili mesto u autobusu je malo, a nekom znači zaista mnogo!



You may also like

4 Komentari

Zora 30/07/2019 - 07:07

Boze dragi, hvala ti sto jos uvek postoje dobri ljudi.

Odgovor
Jelena 02/08/2018 - 09:26

Iskreno,emotivno,prelepo!!!
BRAAAAAAVO ZA AKCIJU I DIVNE.LJUDE!!!!!

Odgovor
Vanja 02/08/2018 - 09:04

Divno!!Bravo!!Bas ste ih usrecili!!Samo neka traje akcija! A Dajani zelim sve najbolje, da ozdravi i nadje bolji posao, da joj vise ljudi pomogne!

Odgovor
Ivana 02/08/2018 - 09:41

Hvala Vam Vanja :).

Odgovor

Ostavi komentar

6 + 19 =

* Korišćenjem ovog obrasca saglasni ste sa čuvanjem i rukovanjem vašim podacima na ovoj veb stranici

Ova veb lokacija koristi kolačiće da poboljša vaše iskustvo. Pretpostavljamo da se slažete sa ovim, ali možete da odustanete ako želite Prihvati

Politika privatnosti i kolačići