Pivo, kako prija na grčkih 30 i nešto! I dok smo sigurno svi čuli za poznate grčke brendove, a u poseti Grčkoj probali bar jednu flašu i konstatovali da je blaže nego naše, novi naraštaji setili su se kako da od globalnog naprave – lokalno. Iako Grčka baš i nije poznata kao zemlja piva, to nije smetalo malim proizvođačima, takozvanim kraft pivarama da polako niču u svim delovima zemlje i naprave jedan novi doživljaj za sve koji žele “isto to, samo malo drugačije”.
Priznaćete, na prvi pomen Grčke, većina nas baš i ne pomisli na pivo. Cipuro, uzo, mastiha, vino – svega toga ćete se pre setiti ili pre probati kada ste u Grčkoj, nego otići i naručiti pivo.
Istorija piva u Grčkoj
Ok, sigurno svi znamo za čuveni “Mithos” – pivo koje je poznato i u Grčkoj, ali veoma zaslužno za ponos grčkih pivopija i van granica zemlje. Ipak, istorija piva u Grčkoj počinje znatno ranije – krajem 19-og veka, otvaranjem čuvene pivare Janisa Fix-a (pivo Fix i dalje postoji u Grčkoj). Njegova fabrika nalazila se u ulici Sigrou u Atini, a danas predstavlja jedan spomenik vremenu, u kome se nalazi Muzej savremene umetnosti.
Grci vole da piju pivo, ali izgleda kao da im je dosadilo postojeće stanje. Sada su neki novi klinci počeli da kroje novu “mapu” pivske industrije i na nju donesu nešto novo, drugačije, osvežavajuće.
UZO JE ZA GRKE MNOGO VIŠE OD PIĆA
Mikro pivare nude nešto drugačije
Iako je Grčka skoro na poslednjem mestu u Evropi po konzumiranju piva (iza je su samo Italija i Francuska), za samo 8 godina, broj mikro pivarara u Grčkoj porastao je nekoliko puta. Kažu da ih je 2009. godine bilo samo 6, a sada se sve više približavaju brojki od 50. Ako se pogledaju mesta odakle potiču, vidi se da se mikro pivare nalaze u svim krajevima Grčke: od Siris MicroBrewery iz Seresa u severnoj Grčkoj, koji proizvodi pivo pod imenom Voreia (što na grčkom znači sever), preko Cretan Brewery sa Krita i njihovim Charma pivom do Kefalonia beer sa Kefalonije, Corfu Beer sa ostrva Krf i Ikariaki pivare na ostrvu Ikarija.
Kako je uopšte došlo do tako brzog širenja mikro pivara, pogotovo zato što započinanje jednog takvog biznisa nije baš jeftina aktivnost?
Poznavaoci kažu da je, i pored toga što Grčka nije zemlja koja je poznata po proizvodnji piva, postojala potreba da se ponuda malo osveži. Potrošači su želeli nove, specijalizovanije proizvode. To je u osnovi isti trend koji se pojavio u vinskom sektoru u Grčkoj pre 25-30 godina, kada se od samo nekoliko velikih igrača, stvorilo toliko novih proizvođača vina.
ŠTA JE TO ŠTO NAS VUČE SVAKE GODINE U GRČKU?
Ukusi Grčke “utkani” u pivo
Zato su zaljubljenici u pivo krenuli u nove podruhvate, vođeni željom da pokušaju da eksperimentišu sa različitim ukusima i ponude nešto novo na tržištu. Položaj zemlje je u tome itekako pogodovao svojim karakteristikama: topla klima, prirodni izvori vode, žitarice…Kada se tome dodaju i ukusti specifični za Grčku, kao što su med, citrusi, začini, biljke koje rastu na ovom podnevlju, dobija se jedan drugačiji, autentičan proizvod specifičnog ukusa, za potpuno uživanje. Bilo je samo pitanje vremena kada će ljudi to zapaziti i okretati se takozvanim malim pivarama i njihovim proizvodima.
I zaista, u sve više barova u Grčkoj, pažnju će vam privući neke drugačije etikete, pa smo se često i mi pitale koji su to kreativni ljudi sve to osmislili i šta se krije iza pojave koja se toliko razvila, da polako od lokalne postaje nacionalna. Jedan od razloga je sigurno i to što su i Grci sami dali prednost domaćim proizvođačima i na taj način odličili da su mikro pivare nešto što vredi podržati pa su rešili da im pruže podršku i daju šansu. Polako su već poznate brendove počeli da zamenjuju novim, na šta su i vlasnici ugostiteljskih objekata pozitivno odgovorili i sami odličili da podrže lokalne marke. Neke male pivare su svoje proizvode uspele da plasiraju i u velikim supermarketima, što je dodatno doprinelo njihovoj popularizaciji.
SOLUN – JEDINSTVENI GRAD
Koza sa Falegandrosa, komarac iz Soluna
Osim, kao što smo mi primetile, odlične ambalaže, vlasnici mikro pivara potrudili su se da im daju i zanimljiva, mahom grčka imena. Tako recimo postoji pivo Katsika (“koza”), koja se proizvodi na ostrvu Folegandros i Sknipa iz Soluna (jedna vrsta insekta slična komarcu, ali se koristi da se opiše stanje opijenosti). Ima i onih piva koji putuju čak do Autralije, kao što je recimo Septem sa Evije čija je popularnost prevazišla granice zemlje (obavezno probajte njihovo pivo 8η Μέρα – naša preporuka!)
Ovaj trend davanja grčkih imena “preneo” se i na velike proizvođače, koji sve više imenima piva daju lokalna imena, ne bi li doskočile trendu mikro pivara i odbranile se od konkurencije. Ipak, postoji i nekoliko mikro pivara koje su porasle, kao što su recimo EZA i Vergina, čiji je obim proizvodnje sada većih razmera (preko 200.000 hektolitara godišnje), što samo znači da uspeh u ovom polju itekako može da postoji. Mikro pivare su dočekale svijih 5 minuta, a naše je da probamo i uživamo :).
Ništa bez Srbina
Dakle, kada sledeći put krenete put Grčke, obratite pažnju na domaće pivo malih pivara. Možete da ih pronađete i na najpopularnijim destinacijama u Grčkoj – Santoriniju, Mikonosu, Parosu, Rodosu, Tinosu, Hiosu, Naksosu…
Dok smo sa Grcima malo pričale o ovoj temi i pitale ih koje im je omiljeno pivo mikro pivare, saznale smo da se ovim poslom uspešno bavi i naše gore list :). Dakle, kada ožednite dok šetate Santorinijem obavezno probajte piva Donkey. Za odlične ukuse i uspeh ovog piva zaslužan je i jedan Boban, a naša preporuka je Crazy Donkey za one koji su ljubitelji klasičnih ukusa ili za nas koji volimo da malo vuče na voćno Red Donkey.
Ako je suditi po našem iskustvu, ali i po komentarima ljud koji su probali, svi se slažu da je ukus piva malih pivara autentičan i odličan, da postoje sve varijante od organskih do tamnih i da mikro pivare svojom ponudom daju dodatan šmek već poznatim stvarima koje volimo u Grčkoj. Sada je došlo i njihovih 5 minuta, a naše je samo da uživamo u autentičnim grčkim ukusima.