DREVNIM GRČKIM PUTEVIMA – OBILAZAK SEVERNE GRČKE

by Tijana
1 Komentar

obilazak severne grcke meteoriKrećemo u obilazak severne Grčke. Poslednje pripreme pred već rutinski odlazak u Grčku na letovanje i već četrdesetak godina iskustva sa zemljom koja za nas kao da je jedina zemlja na svetu koja ima more. Sve je tu: Stvari, pasoši, lova i dokumenta od auta. Samo malo da dremnemo i mžemo da krenemo.

Suzana mi kaže: “Ej, sada je 23h, da krenemo oko 03h?” Potvrdno joj odgovorim. Taman imamo vremena da oboje odspavamo pred put. Potom Suzana ode da spava, amene obuzme neki prijatni nemir. Pokušavam da zaspim ko Suzana, ali me obuzima neki čudan osećaj da ču nešto da propustim ako sklopim oči. Kažem sam sebi: “Alo kretenu, hiljaditi put ideš u Grčku, oladi malo i spavaj!” Ma, da bre, odoh da se zakucam pa kad se probudim krećemo!

LETOVANJE U GRČKOJ? A GDE DRUGDE!

Grčka? Pa, šta? Nije mi bre prvi put, nije ni drugi , ali i dalje mi neki prijatni nemir ne da mira. Pogledam na sat i vidim da je 01h. Ko će izdržati još dva sata? Budim Suzanu i lažem da je 03h, ne bi li krenuli! Onako bunovna kreće, ali s nevericom da je 03h jer obično ona mene budi kada negde putujemo. Naravno, odmah gleda na sat i vidi o čemu se radi, pa kaže: “Ti nisi normalan, od tolike želje da krenemo me budiš dva sata ranije!”

Krećemo! Sve je neobično, i ulica u kojoj živimo i grad koji je u polusnu, ma i noć i nebo. Ma i jeste sve neobično, jer idemo za Grčku! Vozimo se auto putem pomešani sa Nemcima, Holanđanima, Česima, Mađarima i svi imamo isti cilj – da stignemo i da uskočimo u toplo more! Oni možda i ne, ali ja imam još jednu želju – samo da ostavim iza leđa znak WELCOME TO HELLAS.

Čekamo na granici i konačno stižemo do pasoške kontrole! “Kalimera”, kaže crnomanjasti brka. “Kalimera”, kažem i ja dok dajem pasoše. Posle par minuta mi ih vraca uz “KALO TAXIDI”. Uzimam pasoše i odgovaram: “EVHARISTO POLI!” Ta lagana konverzacija je značila da smo stigli!

ŽIVOT U INOSTRANSTVU – ŠTA NAM NAJVIŠE FALI IZ GRČKE DOK SMO U OTADŽBINI

Krećemo sa Evzonija put Soluna, put kojim sam prošao nebrojano puta. Pogledam uSuzanu i vidim da drema, pa pomislim dobro je da ne vidi suze u očima. Što suze nije ni meni jasno, od radosti valjda, sreće, ne umem da objasnim! Brišem se i čujem Suzanu: “Nije valjda da su ti opet pošle suze? Daj bre Gaco, pa svaki put kada uđemo u Grčkuisto. Nisi dete, pa pre mesec dana si bio u Solunu!” Tačno je, bio sam skoro bez nje u Grčkoj i isto su mi krenule suze! Nisam dete, ali ne znam zašto je to tako!

No dobro, da nastavimo put. Stižemo u Solun i prolazimo pored luke. Ulazimo u Ulicu Nikis i ose’amo miris mora. Prolazimo pored Bele kule i nastavljamo do hotela MACEDONIA PALACE, a tu skrećemo levo i stižemo u deo Soluna koji se zove FALIRO – kod našeg prijatelja Konstantinosa! Kosta nas čeka na parkingu kao da se nismo videli godinama, a videli se pre mesec dana! Uglavnom letovanje je počelo. Čuje se grčki jezik na sve strane, komšinice pitaju Kostu ko smo nas dvoje i kada im kaže ko smo i odakle smo, nešto nam kažu na grčkom i pošalju poljubac. Fin komšiluk nema šta!

SOLUN, veliki, lep, nekako beo, svetli na suncu, živ, imam utisak življi od ljudi u njemu, koji po pravilu jure kolima i skuterima na sve strane dok pešaci, koji toliko žure, samo što ne potrće i sve to bez trunke nervoze i galame! Mogu da kažem da me guzva na ARISTOTELUSU gotovo smiruje i stvara utisak da je sve na svom mestu! Idemo na kafu u hotel ELECTRA PALACE, jer nas tamo čekaju prijatelji! Na krovu hotela je prelepa bašta sa još lepšim pogledom na trg i zaliv. I da, imali smo sreće da je vreme lepo i vedro tako da smo uz kafu uživali u pogledu na OLIMP, na čijim vrhovima inače još ima snega. Prelepo!

AH, TI GRCI!

Solun noću je sasvim drugi grad u odnosu na onaj dnevni koji podseća na dobrodrzećeg dekicu koji je prosao sve u životu i ima mnogo toga da ispriča! Solun noću je moderan grad metropola, puno mladih, restorana, kafića, barova, moderna muzika na sve strane i (nemojte da kažete Suzani) puno prelepih Grkinja. Odlazimo u deo grada koji se zove LADADIKA, stari deo Soluna preko puta glavnog ulaza u luku gde je nekad davno bila pijaca na kojoj su se trgovalo maslinama, otuda i naziv ladadika. Ladadika je pretvorena u mesto za noćni provod, svi nekadašnji objekti pretvoreni su u restorane i kafiće koji su zadržali formu tridesetih godina prošlog veka, što danas predstavlja pravu atrakciju.

Boraviti u Solunu a ne inficirati se shoping virusom je gotovo nemoguće. Zato smo otišli “da vidimo sta ima” u COSMOSUIKEI, pa smo potom svratili do JUMBO-a i do MEGAOUTLET-a ne bi li utvrdili da su cene niže nego u ulicama TSIMISKI i EGNATIA! Obzirom na sniženja od 30%/50%/70%, postojala je velika opasnost da letovanje skratimo za nekoliko dana. No izdržali smo taj cenovni nizak udarac i nonšalantno izašli uz obećanje da ćemo u povratku obavezno svratiti.

Posle nekoliko dana provedenih u Solunu sa prijateljima, red je bio da odemo malo i do mora! Krećemo od Soluna prema Atini. Rešili smo pre nego što odemo do destinacije da svratimo do VERGINE, poznate po tome što je tu grobnica FILIPA MAKEDONSKOG, Aleksandrovog oca. Stižemo u Verginu i primećujemo da je od jednog apatičnog grčkog sela u unutrasnjosti, postala turistička atrakcija sa loše obeleženim putokazima i nespretno organizovanom ponudom suvenira. Ne treba im zameriti jer sve ovo im se dešava od skoro pa nisu utrenirani. Ulazimo u kompleks i tog momenta zastaje dah! Ogromna prostorija pod zemljom sa svim stvarima sa kojima su Filip i porodica sahranjeni. Pored svih predmeta koje smo videli i koje nemaju cenu i vrednost u novcu, nailazimo na Filipov štit ukrašen dijamantima, smaragdima, zlatom i čime ne sve još. Tu su i Filipov mač, Filipov oklop i kaciga. Neverovatno! Impresivno! Stojim ispred postavke i ne dišem minutima, jer ne mogu da verujem u šta gledam. Kako se 24 veka približi na 50cm! A potom ugledam Filpov lovorov venac od cistog zlata i njegovu urnu isto od zlata. Kažem: “Neverovatno! Nestvarno!”

GRČKA PIJACA I ŠTA TAMO SVE IMA DA SE KUPI

Krećemo dalje mrtvi umorni i konačno posle celodnevnog boravka u Vergini stižemo u STARI PANTELEJMON! To je naša destinacija za ovaj put! Stari Pantelejmon je selo na nekih 8-9 kilometara od Platamona prema Olimpu. Staro selo pretvoreno u restorane kafane, taverne, kafiće, suvenirnice i one male radnjice ne znam kako ih oni zovu, gde prodaju kandirano voće, med, maslinovo ulje, ulje od origana i svašta još nešto. Ulazimo u apartman koji je u istom fazonu, zidovi od kamena, pod drven, kreveti od kovanog gvožđa, itd. Ma stalo vreme pre sto godina, a opet odiše nekim nazovi luksuzom! Naravno tu je i kamin koji daje pečat celom apartmanu. Za razliku od svoje žene, pobornik sam onoga da je spavanje u grčkoj gubljenje vremena jer toliko toga ima da se vidi. A s druge strane imam sreće što i ona voli Grčku kao i ja tako da brzo nadoknadimo njeno spavanje.

Konačno, posle nekoliko dana provedenih u Grčkoj, krećemo na plažu! Obzirom da ni Suzana, a ni ja, ne volimo gužve, umesto u Nei Pori ili Platamon odlazimo u mesto KOKKINO NERO! Plaža je prelepa, u mestu nema turista tako da smo na ogromnoj plaži bili sa nekoliko meštana. Lep kafić na plaži sa odličnom nes kafom, ležaljke sa dušekom, veliki suncobrani, nigde nikog, a sa ogromnih zvučnika iz kafića čuje se LOVE IS IN THE AIR.

Sledećeg dana krenuli smo u klanac TEMPI kroz koji protice reka PINEOS, a preko reke smo visećim mostom došli do crkve Svete Paraskeve (AGIA PARASKEVI) koja je inače naša krsna slava. Crkva je isklesana u steni i vrlo neobična. Tu je izvor pitke vode koji se uliva u Pineos, a baš tu od stena i gustog rastinja voda dobija smaragdno zelenu boju. Nastavljamo dalje prema VOLOSU.

ŠTA JE TO ŠTO NAS VUČE SVAKE GODINE U GRČKU

Stižemo u Volos i parkiramo se u centru grada odakle pešaka i pored marine idemo do gradskog setalista i crkve. Lep je Volos, ali je još lepši sa PILIONA odakle smo ušli u grad. Vidi se sve, ceo grad, luka, ma sve! Posle ručka krećemo ka KALA NERI, mesto koje smo odredili za kupanje tog dana. Kala Nera je malo mesto sa prelepom gradskom plažom zastićenom od sunca velikim platanima. Neobična stvar je da nema srpskih tablica! Polako, biće, samo da je otkrijemo! Posle kupanja krećemo nazad, ali okolnim putem kroz mesto DAMOUCHARI.

Damouchari je inače poznat po tome što je tu bio centar trgovine u antičko doba i zbog njega su Grci u istoriji poznati kao dobri trgovci. Obišli smo Damouchari, nekadašnju luku i malo se okupali u prelepoj kamenitoj uvali. Krećemo dalje preko Piliona nazad i prolazimo pored izvora čuvene vode koju svi znaju iz supermarketa, voda ZAGORA! Kasno uveče stižemo u Stari Pantelejmon. Preumorni smo, ali prepuni utisaka!

Sviće jutro u Pantelejmonu i u 06h temperatura vazduha 21C. Suzana se pokrila ćebetom i kaže da je u neko doba bilo još hladnije! Milina za spavamje posle napornog i vrelog dana. Spremamo se polako i ranom zorom krećemo put Olimpa. Cilj nam je da vidimo MAGNITICO i DOLINU BOGOVA! Magnitico je jedan deo puta na putu prema Planinarskom domu na Olimpu, gde ne važi zakon gravitacije. Stigli smo i pripremam se da uradim proveru, na nizbrdici dugačkoj stotinak metara ostavljam auto bez podignute ručne kočnice i izbačen iz brzine! I verovali ili ne auto stoji, ne ide nizbrdo! A potom samo kažiprstom gurnem i on se kreće uzbrdo, neverovatno! Probali smo i sa vodom. Suzana je sipala polako vodu na asfalt i voda je isla uzbrdo! Bez komentara!

ZAŠTO SAM POČELA DA UČIM GRČKI JEZIK

Nastavljamo dalje prema Dolini bogova, posle pola sata vožnje nalazimo mesto i bivamo oduševljeni. Ceo ambijent je veštački, ali predivan. Na privatnom zemljištu izgradjen je park sa fontanama i u parku svi grčki antički bogovi u belom mermeru visine do 3m, postavljeni u široku kolonadu kojom dominira vrhovni bog Zevs. Jedini je isklesan u dve boje, u belom mermeru figura dok je u crvenom mermeru plašt. Inače, Dolina bogova je ime restorana u parku.

Popodne ponovo na kupanje, ali gde? U PLATAMON, u mesto gde sam prvi put letovao jos daleke 1975 godine. Ha, nije se promenio ništa, sem par novih kuća i dva nova hotela – to je to. Stao film još osamdeseti , a za nas koji volimo to ovo je pravo uživanje!

Posle par dana pauze od obilazaka rešavamo da odemo do METEORA. Bili smo do sad par puta, ali sad su nam blizu pa je šteta ne otići opet. Vozimo se putem preko LARISSE i TRIKALE prema KALAMBAKI, a kako se približavamo gradiću već se vide vrhovi meteora. Prizor koji fotoaparat ne moze da dočara. U Kalambaki svraćamo u radionicu za izradu ikona koja je inače obavezno svratište svih turističkih tura na putu za manastir VELIKI METEORI, koji je jedan od dva manastira u koji mogu da uđu turisti. O lepoti meteora neću da pišem, već ću samo reći da slike iz telefona, vrhunskih fotoaparata, slike sa neta i ostale ne mogu da dočaraju lepotu meteora onakvom kakva ona zaista jeste gledajući ih uživo. Posetite meteore, vredi !!!

GRČKA MILINOLOGIJA

Već vise od dve nedelje boravimo u grckoj i nikako nam nije dosadno. Odjavljujemo se u apartmanu i krećemo ponovo u Solun kod prijatelja. Na putu do Soluna isprečio nam se DION! Nikako da ga zaobidjemo. Inače, Dion je arheološko nalazište izmedju LEPTOKARIJE i PARALIJE, a poznato je po tome što se tu spremala vojska ALEKSANDRA VELIKOG za pohod na indiju. Odlično su sačuvani ostaci utvrdjenja koje je bilo i neka vrsta banje jer ima nekoliko termalnih izvora. Vide se ostaci sistema za centralno grejanje, kanalizacuja, javni wc-i, vodovod, urbanistička rešenja slična danasnjim, itd. Fenomenalno je i bilo bi nam žao da to nismo videli.

Stižemo u Solun rešeni da se malo opustimo posle naporne dve nedelje. Kostas nas vodi u kafe PANORAMA koji se nalazi u istoimenom naselju sa koga se grad i luka vide kao na dlanu! Elem, u neko doba počinje živa svirka i mi onako umorni počinjemo da cupkamo u ritmu muzike. BOUZOUKI nas onako umorne polako uzima pod svoje i ja koji inače ne pijem akolhol uhvatim sebe kako pijem već treće pivo. Oko nas svi igraju, teraju nas da igramo i onda delirijum MARIA ME TA KITRINA i opšti haos – svi su na stolovima. Potom pesma MATHIA VOURKOUMENA, pa KIRA JORGENA, itd.

Sledeće čega se sećam je naredno jutro i osećaj kao da će glava da mi pukne! Ali iskren da budem, nije mi žao! Onako mamurni od prošle noći odlazimo na kafu na ARISTOTELUS i onako opušteni uz kafu pitam Suzanu tiho, gotovo sa strahom, šta misli da danas odemo u mesto PELLA. Mislio sam da neće hteti i da joj previše obilazaka, a i zadnji dan smo na letovanju, ali pitaj žabu da li hoće u vodu! Kao iz topa je rekla da idemo!

VINA IZ GRČKE – TOP 5 KOJA TREBA DA PROBATE

Pella je poznata po tome što se u njoj rodio Aleksandar Veliki. Nije mnogo sačuvano od grada, ali ono što je ostalo je u izvanrednom stanju.  Stubovi, mozaici, ma sve izgleda fenomenalno i naravno tu je i muzej u kome je opisana cela poznata istorija Pelle. Novac, nakit, orudje, oružje, ma sve je odlično sačuvano i konzervirano.

Vraćamo se u Solun i pakujemo stvari za povratak. Sve je popakovano kako treba i odlučujemo da se malo odmorimo i krenemo ranom zorom. Međutim, naši domaćini Kostas i Niki imaju drgačiji plan. Vode nas na večeru u restoran APERITO u KALAMARIJI. Kalamarija je jedno od najlepših solunskih naselja i mesto za provod onih čiji su džepovi malo dublji od prosecnih. Stižemo ispred restorana i odmah na prvu loptu vidimo o čemu se radi. Ispred nas je vozni park kao u Monte Karlu. U restoran se ulazi samo sa rezervacijom na ime gosta, itd. Kako smo ušli? Naš prijatelj Kostas je nekad davno radio u tom restoranu, pa poznaje osoblje i gazdu tako da smo dobili sto kao da smo posebni gosti. Lagana večera uz klavir i opersko pevanje je bilo ono što nam je trebalo posle 18 dana jurnjave po PIERIA-i.

Ranom zorom krećemo nazad i gledamo kako je Solun neobičan kad nema gužve. Izlazimo na auto put i pravac EVZONOI! “KALIMERA”, kaže namrštena muškobanjasta Grkinja. “KALIMERA”, kažem i ja dok dajem pasoše. Dva tupa udarca pečata i KALO TAXIDI  su nas probudila iz sna zvanom GRČKA! Letovanje se završilo!

************************

Još jedan putopis Dragana Stojanovića Gace koji nas je osvojio. Ako vas je Gaca podsetio na vaša grčka iskustva, ispišite ih i pošaljite nam jer mi silni iščekujemo da ih pročitamo i objavimo.

You may also like

1 Komentar

ДЕЈАН КРАЊЧЕВИЋ 28/08/2017 - 18:45

Е мој Драгане-Гацо, читајући овај, као и претходни путопис из Солуна, тачно сам осетио оно што се и мени дешава стално када идем у Грчку. Иако сам био милион пута, сваки пут као да идем по први пут, и оно што је необјашњиво, и мени увек крену сузе, а не знам зашто. Читајући твоје текстове сваки пут се буквално се “најежим” и ухвати ме неки чудан осећај носталгије, као да је Грчка моја домовина, а не Србија. Чудно је све то, а велика је срећа што сам на овај сајт налетео потпуно случајно.

Odgovor

Ostavi komentar

sixteen + 8 =

* Korišćenjem ovog obrasca saglasni ste sa čuvanjem i rukovanjem vašim podacima na ovoj veb stranici

Ova veb lokacija koristi kolačiće da poboljša vaše iskustvo. Pretpostavljamo da se slažete sa ovim, ali možete da odustanete ako želite Prihvati

Politika privatnosti i kolačići