DESET DANA, KAO DVA – LUTRAKI ISKUSTVA 2017.

by Tijana
0 Komentari

lutrakiLutraki iskustva? Pitale su me devojke iz Grčkog kutka, a ja, rekoh, da ne pričam, bolje da napišem.

Odmah na početku, moram da pojasnim naslov, dakle nije u smislu dosade, nego brzine protoka vremena. Naše letovanje počelo je devetog jula, odnosno tada je počelo putešestvije koje je trebalo da završi u gradiću na samom ulazu na Peloponez. Naravno, tih planiranih 18 sati puta, koja su se odužila na 22, pre letovanja delovala su kao prelazak iz Novog Sada, u, recimo Petrovaradin. Klasična greška nekoga ko jedva čeka tih deset dana mora. “Ma samo da se ide, nije bitno…”, e pa bitno je! Izdržali mi to, stoički.

TASOS – PRAVA PORODIČNA AVANTURA

Beskonačno plavetnilo tog desetog jutra meseca jula, ukazalo nam se vrlo rano i bacilo u zaborav sve nedaće dugačkog puta. Konačno i taj Lutraki. Mala varoš, puna hotela i hotelića, apartmana, kuća pravljenih za turizam.



Duž glavne ulice beskonačan niz različitih lokala; suvenirnice, prodavnice, butici, piljare, restorani, taverne. Na prvi pogled, lepo izgleda. Iznad gradića, uzdiže se planina Geranija. Zaličila mi je jednog momenta na Orjen, međutim gradić ni nalik na one crnogorske…

lutraki

Smeštamo se u hotel Mon Repos. Na samoj obali je. Kao kakav trust hotela, sa svoje tri komšije ima zajedničku plažicu. Nismo se kupali na njoj, gužva, pa smo brzo odustali od te ideje. Hotel urađen u tipično grčkom stilu, malo arhaičnog enterijera, sasvim pristojan i fin.

RIO – IDEALNO MESTO ZA LETOVANJE NA PELOPONEZU

Od osoblja, videli smo tri generacije žena, za koje i dalje mislimo da su vlasnice. Baba, koja nas je konstantno utišavala u lobiju hotela, praveći grimase kao da neko spava pa da ne ometamo (bilo da je deset prepodne, četiri popodne ili predveče), a koja je pritom znala da pojača volume televizora na 80 od 100, kad je omiljena serija. Sledi srednja generacija, predstavnica hipi pokreta, mama, koja se malo šta pitala, a tako je i izgledala, pa na kraju, jedina podučena engleskim jezikom, verovatno non-stop za recepcijom i uvek tu, ljupka Ursula. Ponekad mrzovoljna, ali realno, ja da provodim toliko vremena na svom poslu kao ona na svom, bio bi mrgud, a ne mrzovoljan. Muškaraca ni na vidiku. Matrijarhat na delu. Hotel je izrazito čist, zaista za svaku pohvalu. Sobe takođe.



Svih deset dana proveli smo na gradskoj plaži koja je šljunkovita, kao iz bajke čista. Naši domaćini mnogo su polagali na čistoću, pokraj svake ležaljke su kantice za otpatke, opuške i slično, a o moru brine jedan čamac koji na svom pramcu ima mrežu postavljenu poput onih grtalica za sneg i koji je skupljao i to malo morske trave i prljavštine vozeći tamo-amo. Jonsko more; toplo, čisto, predivno.

Jutro… dve ležaljke i suncobran, sa stolićem dobijate uz naručenu bar jednu kafu. Naravno, svako jutro smo doručkovali nešto iz ponude beach bara, pa kafica (elinikos, nikako turska), pa kupanjac. Devojke koje rade, sve znaju toliko engleskog da se možete sporazumeti vrlo brzo.

Osveženje u sred leta potražite u selu Gliki

E sad, radno vreme. Naši prijatelji Heleni čini se vole mnogo da spavaju. Kalimera je do pola dva popodne, inače je to dobro jutro. Doručak se takođe služi do pola dva. Ako ste ranoranioc, pa još gladni ranoranioc, nećete baš imati sreće. Do devet recimo. Tada beach barovi otvaraju. Ja se do tad već dva puta okupao. Neki su tek spremni u jedanaest. Sednete u restoran, jedanaest i pet, donosi vam vodu i čaše, dva menija, poluuspavani Kostas sa sanjivim pogledom: “Kud baš vi ovako rano”. Caka: radno vreme ni na jednom lokalu sem marketa, ne piše!

Nezaobilazni Rusi. Dakle, svuda su. Imaju para. Beli kao feta sir ili pak crveni, zavisi od izlaganja zvezdi. Deca kulturna i fina, kao i oni. Heleni štampaju dve vrste menija, na engleskom i ruskom. To nešto znači. Pošto sam svetle austrougarske puti, sa tipično slovenskom facom, pogađate, dobijao sam meni na ruskom. A ova moja, pošto je crna kao gar, na engleskom.

Kada kažem more mislim Grčka

Atinjani vikendom. Moram prvo da se izvinim Tijani i vama devojkama koje vodite ovaj blog, neću biti blag ni malo prema vašim sugrađanima. Dođu u petak. Odu u nedelju. Između je…dranje po plaži, otimanje ležaljki, psovanje konobara, raspuštena deca koja nabodu meduzu na štap i jure se oko stolova za kojima bi ti večerao…opšti haos. To je njima letovalište koje je blizu, mnogi imaju vikendice tu, pa se ponašaju kao da je to njihova Alajbegova slama. No, brzo odu, sva sreća.

Hrana. Pošto se hranismo po restoranima, oboje smo saglasni u jednom, domaćini vole da spremaju hranu, to rade sa strašću, pa su i ukusi takvi, strastveni. Sve što smo probali bilo je fantastično. Noćni život u Lutrakiju svede se uglavnom na večernji život. Klasika, šetalište, beach barovi koji obuku večernje haljine; na plaži su umesto ležaljki vreće za sedenje i stolovi sa svećama, špacirung tamo-amo. To je to. Tek koji lokal radi za provod do kasno u noć. Izbor muzike i preko dana i uveče fenomenalan.



Za svakog ponešto, sve sa ukusom. Daaaa, zaboravih Casino. Mi smrtnici tamo ne idemo. Eto proveli mi taj odmor onako kako smo ga i zamišljali, bez časovnika, bez jurcanja, bez stresa. Uz more, vino, dobre knjige, dobru klopu…

PARGA – ISKUSTVO KOJE SE PAMTI

Ovaj odličan putopis nam je poslao Milorad Stranjanac, a ako i vi imate reči hvale ili bi ipak da kudite vašu ovogodišnju destinaciju  – pošaljite nam vaše utiske, jer mi jedva čekamo da ih objavimo.

Napomena: Sve fotografije su u vlasništvu autora teksta i nije dozvoljeno njihovo korišćenje za dalju upotrebu

You may also like

Ostavi komentar

five + 3 =

* Korišćenjem ovog obrasca saglasni ste sa čuvanjem i rukovanjem vašim podacima na ovoj veb stranici

Ova veb lokacija koristi kolačiće da poboljša vaše iskustvo. Pretpostavljamo da se slažete sa ovim, ali možete da odustanete ako želite Prihvati

Politika privatnosti i kolačići