15. januar, još jedan, reklo bi se, običan zimski dan. Tako je i bilo sve do negdje naveče kada nailazim na gomilu objava kako je zemljotres pogodio Atinu. Ne znam zašto, ali prisjećam se mnogo toga vezanog za Grčku. Prvo svih dragih osoba, tako da se onima koji žive u Atini odmah javljam da vidim da li je sve u redu. Nakon što mi drugarice Vasiliki i Tijana odgovaraju da su svi dobro i da nije ništa strašno, laknulo mi je.
Misli mi se uporno vraćaju na Grčku i nekako shvatam da ima stvarno nešto posebno što me nekom nevidljivom niti veže za ovu predivnu zemlju. Da ovaj tekst ne bi prerastao u omanji roman, pokušaću ukratko napisati nekoliko stvari kojih se prvo sjetim kada neko izgovori magičnu riječ GRČKA.
AH, TI GRCI
Ono što je meni najbitnije su svakako topli ljudi i njihov način života. Često se sjetim rečenice jednog vodiča: “Samo polako, znaš kako braća Grci žive – LAGANOOO”.
Sjećam se prvog kontakta sa ovom zemljom mora, sunca, očaravajuće prirode iI zavidne istorije. Bilo je to 2014. kada smo se nekako neplanirano zaputili ka Leptokariji. Prethodno sam iščitala 200 stranica komentara na jednom forumu, te kao pravi mali štreber napravila teze sa najvažnijim. To dovoljno govori kolika je napoznanica ovo putovanje bilo za nas.
Kada se prvi put zaputite u nepoznato, ono što vam je najpotrebnije je dobar vodič. Naš Aleksandar je bio odličan. Uz njegovu priču, put je stvarno brzo prošao i uskoro smo se našli ispred vile Atrium. Drugo što je bitno na ljetovanju je dobar agencijski predstavnik, a naš Igor je, iako mlađi, bio na nivou kolege iz autobusa. Odmah isto veče je napravio info turu gdje smo saznali stvarno mnoge korisne informacije o ovom mjestu. Kako se snaći, gdje je dobar sladoled, gdje giros….
LEPTOKARIJA – LETOVANJE ZA PLIĆI DŽEP
Eh sladoled sa ćoška kod plaže, da mi je sad bar jedna kugla. Upravo ta plaža je ono o čemu se najviše polemiše kada se bira mjesto za ljetovanje . Da li možda jer nismo znali za bolje ili je stvarno ova u Leptokariji odlična. Iako ima kamenčića na ulasku u vodu, stalni lagani vjetrić i pogled na planinu bogova, Olimp je čine posebnom. Skoro svakodnevno popodne su talasi, što kupanje učini još zanimljivijim, pa tu i tamo pokoja travčica i ne smeta toliko. Ovo mjesto nam je nekako priraslo srcu, pa smo spletom okolnosti u njemu proveli i 2 naredna ljetovanja. Svaki put otkrivajući nešto novo i uživajući sve više i više.
Želja mi je da između ostalog, obiđem i što više mjesta u Grčkoj, jer svako od njih krije neku svoju posebnu priču, kojoj nema kraja, ali Leptokarija je nekako naša prva ljubav.
METEORI – PRIRODNI I VERSKI FENOMEN GRČKE
Ono što meni svako putovanje čini posebnim su izleti. Kroz te tri godine u Leptokariji smo obišli poprilično toga u okolini. Na mene su neponovljiv i najjači utisak ostavili manastiri Meteori. Nešto što stvarno vrijedi posjetiti ukoliko postoji mogućnost. Osim toga obišli smo i Solun, sa Srpskim vojničkim grobljem (znamo da naša braća Grci ne vole onaj drugi naziv).
Leptokarija se nalazi ispod samog Olimpa i kao takva je ujedno i vazdušna banja. Sam pogled na Olimp je predivan, ali prilikom izleta koji košta samo 10e se zapravo vide tek neke ljepote ove poznate planine.
OLIMP – KAKO STIĆI DO VRHA MITSKE PLANINE
Ukoliko bude prilike, rado ću pisati još i o Leptokariji i o izletima, ali su mi nekako svi posebni, tako da mislim da ne bih uspjela da ih ubacim u jedan tekst, jer bi prerastao u, prethodno pomenuti omanji roman. Ali opet koliko god ja ili bilo ko pisali o svemu tome, da bi se stekao pravi utisak treba se sve to doživjeti. Ja se nadam da će neki, ukoliko se i dalje dvoume da li da posjete ovaj dio Grčke, da prevagnu i odluče se na to, jer sam sigurna da neće zažaliti.
Ah, ja tako vraćajući misli shvatih da stvarno volim Grčku i da bih sad voljela da mogu prespavati do ljeta kada ću, nadam se otkriti još njenih ljepota kojih svakako ima na pretek.
Ovu dirljivu i iskrenu priču poslala nam je Milica Kos. Ukoliko vas je Milicina priča inspirisala, onda papir i olovku u ruke, jer mi jedva čekamo da pročitamo i objavimo i baš vašu grčku priču.